Rev-1747/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1747/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. B., drugotužiteljice maloljetne I. B. , trećetužitelja maloljetnog K. B. , četvrtotužitelja maloljetnog K. B. , petotužitelja I. B. , šestotužiteljice S. B. i sedmotužitelja D. B., svi iz M., koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. P. d.d. P., kojeg zastupaju punomoćnici Z. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & B. u Z., te umješača na strani tuženika N. M. H. L., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-251/13 od 28. veljače 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama broj P-474/12 od 22. studenoga 2012., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizije tuženika i umješača na strani tuženika odbacuju se kao nedopuštene.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično su prihvaćeni tužbeni zahtjevi svih tužitelja pa je svakom tužitelju dosuđena pravična novčana naknada zbog smrti bliskog srodnika (supruga, oca, sina odnosno brata) i to prvotužiteljici, drugotužiteljici, trećetužitelju, četvrtotužitelju, petotužitelju i šestotužiteljici iznosi od po 220.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom te sedmotužitelju iznos od 75.000,00 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Presudom suda drugog stupnja djelomično su odbijene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom su prihvaćeni tužbeni zahtjevi prvotužiteljice, drugotužiteljice, trećetužitelja, četvrtotužitelja, petotužitelja i šestotužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika u iznosima od po 176.000,00 kuna te tužbeni zahtjev sedmotužitelja u iznosu od 60.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na te iznose od 11. siječnja 2010. do isplate (točka I. izreke). Istom presudom djelomično su prihvaćene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda pa su kao neosnovani odbijeni tužbeni zahtjevi za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika i to prvotužiteljice, drugotužiteljice, trećetužitelja, četvrtotužitelja, petotožitelja i šestotužiteljice u iznosima od po 44.000,00 kuna te tužbeni zahtjev sedmotužitelja u iznosu od 15.000,00 kuna. sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2010. do isplate (točka II. izreke).

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu reviziju je podnio tuženik navodeći da reviziju podnosi na temelju čl. 382. st. 1. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, odbiti tužbene zahtjeve tužitelja i tuženiku dosuditi prouzročeni parnični trošak i trošak sastava revizije. Podredno je predložio ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Umješač na strani tuženika je protiv dijela drugostupanjske presude kojim su odbijene žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja (dosuđujući dio drugostupanjske presude) podnio redovnu reviziju, na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava zahtijevajući da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati, preinači pobijanu odluku i odbije tužbene zahtjeve tužitelja ili ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na revizije tuženika i umješača na strani tuženika tužitelji su naveli da su podnesene revizije nedopuštene s obzirom na vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od tužitelja slijedom čega ih treba odbaciti. Ujedno su zatražili naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizije tuženika i umješača na strani tuženika nisu dopuštene.

Predmet spora u ovom postupku su zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete koju trpe zbog smrti bliskog srodnika (supruga, oca, sina, odnosno brata) pokojnog Z. B., koji u štetnom događaju od 14. listopada 2009., kao radnik smrtno stradao na radu kod tuženika, kao poslodavca.

Sudovi su djelomično prihvatili tužbene zahtjeve tužitelja, pa je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo prvotužiteljici, drugotužiteljici, trećetužitelju, četvrtotužitelj, petotužitelju i šestotužiteljici isplatiti iznose od po 176.000,00 kune te sedmotužitelju iznos od 60.000,00 kuna po osnovi pravične novčane naknade zbog smrti bliskog srodnika pozivom na odredbu čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). Pritom treba reći da su sudovi pravične novčane naknade svim tužiteljima dosudili jer su ocijenili da tuženik odgovara za štetu tužiteljima kao vlasnik opasne stvari, po načelu uzročnosti sukladno čl. 1045. st. 3. ZOO u svezi s čl. 1063. ZOO, s time da je prednik tužitelja pridonio nastanku štete u omjeru od 20% jer je u vrijeme nastanka štetnog događaja viličarom upravljao većom brzinom od dopuštene, pa su primjenom čl. 1067. st. 3. ZOO u tom omjeru umanjili utvrđene iznose pravičnih novčanih naknada za svakog tužitelja.

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Nadalje, odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U ovom parničnom predmetu ukupno sedam tužitelja tuženim zahtjevima od tuženika traže naknadu štete po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika. Budući da tužitelji u ovoj parnici imaju položaj običnih suparničara i svaki je od njih samostalna stranka to sukladno citiranoj odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na svakog tužitelja predstavlja novčani iznos čiju isplatu zahtijeva od tuženika. Dakle, vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvotužiteljicu, drugotužitelja, trećetužitelja, četvrtotužitelja, petotužitelja i šestotuženicu iznosi po 176.000,00 kuna te u odnosu na sedmotužitelja iznos od 60.000,00 kuna.

S obzirom da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na svakog tužitelja u ovom postupku ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizije, koje su pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP, podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude nisu dopuštene po vrijednosnom kriteriju za podnošenje redovne revizije, propisanom čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Zbog navedenog su na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odbačene kao nedopuštene revizije tuženika i umješača na strani tuženika, koji je reviziju sastavio kao redovnu reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da iz navoda tuženika iznesenih u reviziji protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude proizlazi da, osim redovne revizije, podnosi također izvanrednu reviziju, zbog određenih pravnih pitanja, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, valjalo je ovom odlukom odlučiti i o dopuštenosti tuženikove izvanredne revizije te za slučaj da je dopuštena i o njezinoj osnovanosti.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik u reviziji navodi da protiv drugostupanjske presude podnosi izvanrednu reviziju zbog pravnih pitanja:

"1. Da li poslodavac, kao vlasnik vozila (opasne stvari), odgovara svom zaposleniku - oštećeniku (predniku oštećenika) za štetu koju ovaj (ili njegov slijednik) pretrpi zbog upravljanja vozilom od strane tog istog zaposlenika, kao profesionalca kojemu je u opisu radnog mjesta upravljanje vozilom, protivno propisima u vezi ograničenja brzine, u situaciji kada je predmetno vozilo jedino vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju (nezgodi)?

2. Da li činjenica da zaposlenik poslodavca, koji poslodavac je vlasnik vozila (opasne stvari), upravlja vozilom protivno nalogu poslodavca ima značaj protupravnog oduzimanja opasne stvari od vlasnika u smislu čl. 1065. ZOO-a?

3. Da li odgovornost proizvođača za neispravan proizvod isključuje odgovornost vlasnika tog proizvoda, koji proizvod je opasna stvar?

4. Da li je u slučaju neispravnosti vozila (radnog stroja) kao opasne stvari, za koju bi odgovarao vlasnik opasne stvari, radnja treće osobe (kao razlog za oslobođenje odgovornosti vlasnika stvari) izdavanje uvjerenja da taj radni stroj ispunjava sve uvjete utvrđene pravilima zaštitite na radu, od strane društva ovlaštenog za izdavanje takvog uvjerenja, a da pri tome nisu bili ostvareni uvjeti za izdavanje takvog uvjerenja, odnosno ovlašteno društvo je učinilo propust prilikom pregleda radnog stroja, a vlasnik stvari se u takvo uvjerenje koje je izdano pouzdao i pustio stroj u rad?

5. Da li je takva radnja treće osobe (kao razlog za oslobođenje odgovornosti vlasnika stvari) nepravilno sklapanje stroja od strane društva kojem je povjereno isto, ili je takva radnja treće osobe propust ovlaštenog servisera da prije puštanja u rad provjeri ispravnost sklapanja stroja sukladno uputama proizvođača, ili je takva radnja treće osobe propust proizvođača da u uputama predvidi potrebne periodične preglede mehaničkih sklopova radnog stroja?".

Odlučujući o dopuštenosti tuženikove izvanredne revizije podnesene protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude vijeće je ocijenilo je da revizija nije dopuštena jer tuženik u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, revident u reviziji samo uopćeno navodi da se radi o situaciji u kojoj odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a za očekivati je da bi u se u praksi mogla pojaviti različita shvaćanja drugostupanjskih sudova. Takvi uopćeni navodi tuženika izneseni u izvanrednoj reviziji sami po sebi, imajući u vidu činjenicu da se tuženik nije pozvao na konkretne i različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda u kojima je zauzeto drukčije pravno shvaćanje o postavljenim pravnim pitanjima od pravnog shvaćanja zauzetog u revizijom pobijanoj drugostupanjskoj presudi, ne predstavljaju dostatne razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Ovdje još treba dodati da tuženik u izvanrednoj reviziji, osim navođenja pravnih pitanja, zapravo samo iznosi navode kojima želi ukazati na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP. Stoga ovdje treba reći da protiv drugostupanjske presude reviziju (redovnu niti izvanrednu) sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski sud ne može uzeti u obzir činjenične navode iznesene u reviziji niti se upuštati o ocjenjivanje njihove osnovanosti/neosnovanosti.

Osim toga, revizijski sud, odlučujući povodom izvanredne revizije, ne može ispitivati pravilnost primjene materijalnog prava u parničnom postupku koji je prethodio revizijskom postupku kad podnesena izvanredna revizija ne ispunjava formalne pretpostavke za dopuštenost revizije.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, izvanredna revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbačena kao nedopuštena.

Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer prema ocjeni ovoga suda isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 29. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.