Rev-x-611/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 611/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja te Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz Z., zastupane po punomoćnici Z. Z.-B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku Z. N., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S. B. iz Z., i Đ. M. iz Z., oba zastupana po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8468/08-2, od 18. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-1132/98-43 od 30. rujna 2008., u sjednici od 22. siječnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana u zgradi sagrađenoj na kat.čest.br. 8484/42 upisanoj u zk.ul.br. 18909 k.o. G. Z., ..., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC-a, 2 , uz pripadajuće zajedničke dijelove i kupaonice i predsoblja, ukupne korine površine 86,48 m

uređaje zgrade, kao i odgovarajući dio zemljišta sve razmjerno veličini posebnog dijela u odnosu na cijelu nekretninu, sa sadržajem pobliže navedenim u članka 1. do 6. izreke. Točkom II. izreke te presude naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 19.580,00 kn te umješačima u iznosu od 18.861,20 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije te ukidanje pobijane odluke i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a, koji se s obzirom na vrijeme donošenja drugostupanjske presude primjenjuje u ovom predmetu (članak 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 57/11), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.

Revidentica tvrdi da je obrazloženje pobijane odluke nejasno jer da nije u skladu s podacima i stanjem spisa iz kojih, po njezinim navodima, slijedi sasvim drugačiji zaključak pa smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Međutim, pobijana presuda ni u čemu nije nejasna jer sadrži jasnu i neproturječnu izreku, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega u osporenoj odluci nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje.

Pritom je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (članak 375. stavak 1. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana uz tvrdnju tužiteljice da sporni stan nije bio predmetom konfiskacije jer je en društvenim sredstvima nakon toga.

izgrađ

Sud prvog stupnja utvrđuje, a drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, da je tužiteljica bivša nositeljica stanarskog prava na stanu u Z., ..., koji se nalazi u potkrovlju (mansardi) zgrade na kat.čest.br. 8484/42 upisanoj u zk.ul.br. 18909 k.o. G. Z., s tim da je njezin zahtjev za otkup stana odbijen po tuženiku uz utvrđenje da se radi o konfisciranoj imovini.

Također je utvrđeno da je, na temelju presude br. Konf.-499/47 Kotarskog suda za I i IV Rajon Grada Zagreba, predniku umješača M. M. konfiscirano zemljište s objektom na adresi u Z., ..., s tim da se u vrijeme konfiskacije predmetna stambena zgrada sastojala od prizemlja i tri etaže, odnosno treće etaže kao mansarde, a svakako sa dovršenim krovištem i vanjskim zidovima.

Pritom nižestupanjski sudovi zaključuju da su radovi, izvedeni na uređenju predmetnog stana, kojima je, uz ostalo, povećana njegova prijašnja površina (uređenje instalacija, uvođenje vode, izolacije i pregradnih zidova s izvođenjem još dviju prostorija po središnjem dijelu ispod kosine krova) predstavljali adaptaciji stambenog prostora i to u okviru gabarita (konfiscirane) zgrade i bez dizanja visine krova. Stoga su zaključili da takvi radovi nosi dostatni za stvaranje novog stana društvenim sredstvima, odnosno da tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje o izgradnji spornog stana nakon konfiskacije.

Polazeći od toga, nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev utvrđujući da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala činjenice na kojima temelji svoj zahtjev za otkup predmetnog stana, odnosno da, sukladno odredbi iz članka 22. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01 i 118/01, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), nema pravo na otkup spornog stana.

Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev jer su, s obzirom da tužiteljica nije dokazala protivno, utvrdili da je sporni stan, zajedno sa zgradom u kojoj se nalazio, bio predmetom konfiskacije i da radovi na njegovoj naknadnoj adaptaciji nisu bili takvi da bi doveli do stvaranja novog stana na koji se ne bi odnosila pravna činjenica konfiskacije.

Prema članku 13. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“, br. 69/97, 105/99, 64/00 i 141/13), stanari (najmoprimci) konfisciranih stanova za koje nadležnom tijelu ne budu podneseni zahtjevi za naknadu u roku propisanom Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ili ti zahtjevi budu pravomoćno odbijeni, stječu pravo na otkup stanova po odredbama toga Zakona.

Tužiteljica tijekom postupka niti ne tvrdi da ima pravo na otkup stana kao stanar (najmoprimac) konfisciranog stana jer osporava činjenicu konfiskacije.

Međutim, sve kad ne bi bilo tako, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava, revizijski sud utvrđuje da je u parnicama za otkup stana koji su bili predmetom konfiskacije (i koji su kao takvi u vlasništvu Republike Hrvatske) pasivno legitimiran Fond za naknadu oduzete imovine, a ne Grad Zagreb.

To bez daljnjega proizlazi iz odredbe članka 24. stavak 1. Zakona o naknadi, u kojem je propisano da zahtjev za otkup stana stanar podnosi Fondu (radi se o Fondu za naknadu oduzete imovine - članak 13. stavak 3. Zakona o naknadi) u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu tog zakona, o čemu Fond izvješćuje prijašnjeg vlasnika.

Nadalje, u stavku 2. te zakonske odredbe propisano je da Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana, pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, br. 43/92 i dr.) za prodaju stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za otkup stana.

Slijedom toga, s obzirom da tužena stranka u ovom postupku nije pasivno legitimirana za sklapanje ugovora o prodaji (konfisciranog) stana na kojem postoji stanarsko pravo, to nije bilo mjesta nikakvom prekidu postupka (do rješenja prethodnog pitanja povodom zahtjeva umješača radi povrata oduzete imovine, između ostalog i stana koji je predmet ovog postupka) na kojem u reviziji neosnovano inzistira tužiteljica.

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. siječnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.