Usž-1903/2017-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1903/17-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš-Beroš, članica vijeća, te više sudske savjetnice Veseljke Kos, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. M. iz R., kojeg zastupa opunomoćenica L. D., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 8 UsI-1237/15-40 od 21. ožujka 2017., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2019.

p r e s u d i o j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 8 UsI-1237/15- 40 od 21. ožujka 2017. i sudi:

„Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/12-01/1823, urbroj: 513-04/12-3 od 16. studenoga 2012. Poništava se rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave R., klasa: UP/I-410-20/07-01/3634, urbroj: 513-07-08-08-12-03 od 3. veljače 2012.“

Oslobađa se Z. M. poreza na promet nekretnina (u odnosu na 50 m[2] stambenog prostora), za kupnju stana u R., I. V. 1/d, površine 75,41 m[2] , stečenog na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. kolovoza 2007.

II. O dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu 30.377,36 kn i 1.580,00 kn zajedno s kamatama, odlučit će se u posebnom postupku.

Obrazloženje

Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje poreznih rješenja i isplatu iznosa od 30.377,36 kn i 1.580,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Prvostupanjskim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u preostalom iznosu od 29.200,00 kn, jer je utvrđena porezna obveza u ukupnom iznosu od 44.039,44 kn, a već je uplatio iznos od 14.839,44 kn. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – nadalje u tekstu: ZUS).

Nastavno u žalbi iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je neosnovano i protivno zakonu tužitelju naknadno naloženo plaćanje poreza na promet nekretnina uz obrazloženje da su prestale postojati pretpostavke zbog kojih je oslobođen od te porezne obveze, odnosno jer je prije isteka roka od pet godina od dana nabave nekretnine odjavio prebivalište s adrese te nekretnine. Zbog toga se zaključuje da je tužitelj predmetnu nekretninu prestao koristiti u svrhu stanovanja.

Nastavno u žalbi ističe razloge zbog kojih je privremeno promijenio prebivalište, te da to ne utječe na njegovo rješenje stambenog pitanja, osobito pod okolnostima da su u tom stanu nastavili stanovati članovi njegove obitelji odnosno supruga i malodobno dijete. U prilog tvrdnji da su donesene nezakonite odluke na njegovu štetu, tužitelj upire i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-1311/2014 od 17. srpnja 2015., te smatra da iz obrazloženja te odluke proizlazi da su u konkretnom slučaju i nadalje bili ispunjeni svi propisani uvjeti za oslobođenje tužitelja od plaćanja poreza na promet nekretnina. Napominje da je promjena prebivališta bila privremena te isključivo učinjena iz poslovnih razloga, zbog potreba radnog mjesta. Stoga da se ne može smatrati promjenom koja bi bila zakonita osnova za zaključak koji su donijela upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud.

Navodeći iscrpno i druge razloge zbog kojih smatra nisu promijenjene okolnosti koje su i ranije postojale u odnosu na propisane uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza u odnosu na donošenje rješenja od 20. rujna 2007., dodaje da je novo rješenje u obnovljenom postupku doneseno po proteku prekluzivnog roka u kojem je moguće pokrenuti obnovu postupka u smislu odredaba Zakona o općem upravom postupku.

Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu, odnosno nakon što otkloni utvrđene nedostatke predmetnu stvar meritorno riješi na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, sukladno navodima iz žalbe. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, Sudu nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice u sporu, odnosno na temelju utvrđenih činjenica je izveo pogrešan zaključak, pa je osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Također je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" 69/97., 26/00., 127/00 i 153/02.) pa je osnovan i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ujedno prvostupanjski sud nije razmotrio sva pravna i činjenična pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, pa je osnovan i razlog bitne povrede odredaba pravila sudskog postupka, na koji upućuje žalitelj.

Naime, prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da je tužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora od 14. kolovoza 2007. zaključenog između I. B. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, kupio nekretninu upisanu u zk.ul. 4373, k.o. S. kčbr. 1479/47, u naravi stan površine 75,41 m[2] na adresi R., I. V. 1/d.

S obzirom da se radilo o kupnji prve nekretnine, kojom je tužitelj rješavao svoje stambeno pitanje, tražio je oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina koje mu je poreznim rješenjem od 20. rujna 2007., u odnosu na 50 m[2] stambenog prostora u iznosu od 29.200,00 kn i priznato. Ujedno je obvezan na plaćanje poreza na promet nekretnina u odnosu na preostalu površinu od 25,41 m[2] u iznosu od 14.839,44 kn.

Nadalje, naknadno je utvrđeno da je dana 10. veljače 2010. tužitelj promijenio prebivalište s adrese kupljene nekretnine u R., I. V. 1/d na adresu M. L., O. 4 te je na temelju toga porezno tijelo zaključilo da su nastupili uvjeti iz odredbe članka 11. točke 10. Zakona o porezu na promet nekretnina. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 3. veljače 2012. tužitelja obvezalo na plaćanje porezne obveze u iznosu od 29.200,00 kn, odnosno u iznosu ranije oslobođenog dijela porezne obveze.

Odredba članka 11. točka 9. Zakona o porezu na promet nekretnina propisuje da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji kupuju prvu nekretninu kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje uz uvjet da, među ostalim, prijavljuju prebivalište u mjestu i na adresi gdje se nekretnina nalazi. Daljnjom točkom 10. istog članka Zakona propisano je da se porez iz točke 9. tog članka plaća ako se stan ili kuća otuđi u roku od 5 godina od dana nabave nekretnine, odnosno ako Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti za porezno oslobođenje.

Premda tužitelj tijekom postupka nije osporio da je promijenio adresu prebivališta, navodi okolnosti i razloge zbog kojih je to učinio uz tvrdnju da time nije prestao stanovati u stanu kojeg je kupio radi rješavanja svog stambenog pitanja.

Zakonska odredba kojom je bila propisana mogućnost oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina imala je za cilj da se pomogne građanima prilikom rješavanja svog stambenog pitanja kupnjom prve nekretnine. Tumačenje te zakonske odredbe od strane prvostupanjskog suda da je za zaključak da porezni obveznik kupljenu nekretninu ne koristi za stanovanje dostatna promjena prebivališta da se poreznom obvezniku ne odobri porezno oslobođenje, ne prihvaća ovaj Sud, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Takvo stajalište izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: U- III-1311/2014 od 17. srpnja 2015.

S obzirom na navedeno, ovaj Sud je žalbu tužitelja ocijenio osnovanom te točkom I. izreke ove presude poništio prvostupanjsku presudu, sam otklonio nedostatke i presudom riješio stvar u skladu s odredbom članka 74. stavka 2. ZUS-a.

O dijelu zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 30.377,36 kn i 1.580,00 kn s kamatama, odlučit će se u posebnom postupku, u kojem tužitelj može ostvariti svoje pravo na povrat plaćenog poreza s kamatama.

U Zagrebu 14. ožujka 2019.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.