II Kž-39/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 39/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenih D. B., P. M. i V. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 26. studenoga 2008. broj Kv-66/08 (K-29/08) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. siječnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalbe okrivljenog D. B., okrivljenog P. M. i okrivljenog V. M. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenih M. B., D. B., P. M., A. P. i V. M., zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv okrivljenih M. B. i D. B. iz osnova propisanih člankom 102. stavak 1. točke 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) te protiv okrivljenih P. M. i V. M. iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. B. putem branitelja M. K., odvjetnika iz S. B.. Žalbom se predlaže ukinuti pobijano rješenje. Žalbu je podnio i okrivljeni V. M. putem branitelja Z. M., odvjetnika iz S. B., s prijedlogom da se ukine rješenje o produljenju pritvora i okrivljenog V. M. pusti na slobodu. S istim prijedlogom se protiv rješenja o produljenju pritvora žali i okrivljeni P. M. putem braniteljice J. B., odvjetnice iz S. B..

II Kž 39/09-3

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv okrivljenih D. B., P. M. i V. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a protiv okrivljenog D. B. i iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.

Podignutom optužnicom pod točkom 1. okrivljenom D. B. stavlja se na teret da je počinio kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ-a i to na način da je zajedno s okrivljenim M. B. i S. K. telefonskim putem dogovorio unošenje na područje Republike Hrvatske ukupno 6.066,00 grama opojne droge marihuana i 222,00 grama opojne droge kokain, koju je drogu okrivljeni D. B. svojim osobnim vozilom dovezao i predao N. K. i Z. L.. Nadalje, iz izvatka iz kaznene evidencije za ovog okrivljenika (list 468 Kio-spisa) proizlazi da je do sada već osuđivan presudom Općinskog suda u Požegi od 1. siječnja 2006. broj K-317/05, koja je postala pravomoćna 1. veljače 2006, zbog kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz članka 297. stavak 1. KZ-a. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju jedna godina i dva mjeseca, uvjetno na tri godine. Navedeno, uz okolnost višestruke prekršajne kažnjavanosti zbog raznovrsnih prekršaja (listovi 440 i 441 Kio-spisa), ukazuje da niti raniji život okrivljenog D. B. nije bio usklađen sa zakonima. Osim toga, niti prijetnja naknadnim izricanjem kazne zbog počinjenog kaznenog djela nije ga poučila o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela, jer se u ovom predmetu pojavljuje kao osnovano sumnjiv zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, koje je počinjeno u vrijeme provjeravanja iz ranije presude kojom je prema njemu primijenjena uvjetna osuda.

Nadalje, okrivljeni P. M. pod točkom 2. optuženice također se tereti se da je počinio kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ-a na način da je prodao H. H. 22,7 grama opojne droge kokain, koju je drogu prije toga preuzeo od okrivljenog A. P.. Prilikom ispitivanje kod istražnog suca naveo je da je nezaposlen, dakle, bez redovitih prihoda, te bez imovine, kao i da su protiv njega u tijeku još dva kaznena postupka i to pred Općinskim sudom u Županji zbog kaznenog djela iz članka 298. KZ-a te pred Županijskim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela iz nadležnosti USKOK-a. Osim toga, iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je protiv njega pred Općinski sudom u Požegi pod brojem K-43/08 u tijeku kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ-a. Sve navedeno i u odnosu na ovog okrivljenika ukazuje na neusklađenost njegovog života sa zakonima te upornost u kriminalnom ponašanju.

Okrivljeni V. M. u predmetnom se postupku tereti pod točkama 3. i 4. za počinjenje dva kaznena djela iz članka 173. stavak 2. KZ-a na način da je pod točkom 3. optužnice dogovorio s A. G. kupovinu i prijenos najmanje 15,9 grama opojne droge kokain, a pod točkom 4. optužnice da je radi prodaje posjedovao 12,00 grama opojne droge amfetamin i 2,6 grama opojne droge marihuana. I o neusklađenosti njegovog ranijeg života sa zakonima govori činjenica da je, osim predmetnog postupka, pred Županijskim sudom u Slavonskom Brodu protiv njega u tijeku još jedan kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. i 3. KZ-a koji se vodi pod brojem K-8/08 (ranije K-22/05), a što ujedno ukazuje i na njegovu upornost u kriminalnom ponašanju te viši stupanj kriminalne volje.

II Kž 39/09-3

Stoga, unatoč činjenici da su okrivljeni P. M. i V. M. do sada neosuđivani, a da okrivljeni D. B. nije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, sve izložene okolnosti, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi ovi okrivljenici boravkom na slobodi nastavili s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, to i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv navedenih okrivljenika iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv okrivljenog D. B. i iz osnove članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, imajući na umu da se prema činjeničnom opisu predmetne optužnice ovaj okrivljenik tereti da je neovlašteno radi prodaje posjedovao 6.066,00 grama opojne droge marihuana i 222,00 grama opojne droge kokain. Imajući na umu da se iz ovih količine opojne droge može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, poglavito mladeži, ocjena je ovog suda drugog stupnja da navedene okolnosti predstavljaju posebno teške okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere pritvora protiv navedenog okrivljenika i iz pritvorske osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.

Okrivljeni D. B. u svojoj žalbi prvenstveno osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetno kazneno djelo, ističući da kod njega nije pronađena opojna droga koja se spominje u činjeničnom opisu djela za koje ga se tereti. No, ova okolnosti ne dovodi u pitanje ukupnost okolnosti koje opravdavaju pritvor kako je to ovdje navedeno, s obzirom na to da je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom i podacima u spisu, a prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor sud drugog stupnja nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu i pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

Nadalje se u istoj žalbi ističe da sud nije odredio rok trajanja pritvora, slijedom čega se žalitelju napominje da, sukladno odredbi članka 107. stavak 1. i 2. ZKP-a takav rok u ovom stadiju postupka prilikom produljivanja pritvora nije moguće navesti jer isti teče od pravomoćnosti rješenja o produljenju pritvora.

Niti žalbeni navodi okrivljenog D. B. u kojima se ističe da nije do sada osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela te okrivljenih P. M. i V. M. da su protiv njih u tijeku postupci koji još nisu pravomoćno okončani, ne dovode s uspjehom u pitanje pravilnost i osnovanost pobijanog rješenja. Naime, kao što je već navedeno, ranija osuđivanost okrivljenika, bez obzira što se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, ukazuju na to da je svojim ponašanjem i ranije dolazio u sukob sa zakonima, dok činjenica da su protiv okrivljenika u tijeku i drugi kazneni postupci ukazuju na postojanje visokog stupnja osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela, što upućuje na zaključak o njihovoj upornosti u činjenju kaznenih djela.

Nadalje, s obzirom na navode žalbi okrivljenih P. M. i V. M. o paušalno i kontradiktorno obrazloženoj pritvorskoj osnovi, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje s osnova žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u granicama kako to propisuje članak 398. stavak 4. ZKP-a, utvrdivši pritom da je pobijano rješenje donio stvarno nadležni sud, u propisno sastavljanom vijeću, te da na štetu okrivljenika nije povrijeđen Kazneni zakon, a niti postoji povreda iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP-a na koju se upire žalbom, s obzirom da je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog

II Kž 39/09-3

stupnja dostatno i ispravno obrazložio osnovanost daljnje primjene mjere pritvora protiv navedenih okrivljenika.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 26. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.