Rev-3140/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3140/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P.M. iz S., RK J. …, zastupane po punomoćniku I.V., odvjetniku u S., protiv tužene S. d.d. S., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 9. srpnja 1993. godine broj Gž-1937/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1171/91 od 5. travnja 1993., u sjednici održanoj 24. travnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Splitu od 5. travnja 1993. godine broj P-1171/91 suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su odluke o prestanku radnog odnosa tuženika od 8. listpada 1991. godine bez protokolarnog broja i odluka tuženika od 11. prosinca 1991. godine bez protokolarnog broja ništave i nezakonite, pa se poništavaju, te se naređuje tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja vrati tužiteljicu na radi i rasporedi na njeno radno mjesto pomoćni administrator u službi obračuna i platnog prometa tuženika.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak."

Presudom Okružnog suda u Splitu od 9. srpnja 1993. godine broj Gž-1937/93 žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu pod brojem P-1171/91 od 5. travnja 1993. godine.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljice tuženik je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su, kako ocjenjuje ovaj revizijski sud, nižestupanjski sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da su odluke o prestanku radnog odnosa tuženika od 8. listopada 1991. i 11. prosinca 1991. ništave i nezakonite i naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog administratora, da je koristila godišnji odmor od 28. kolovoza 1991. godine, da se istog dana uputila u Skopje, da je bila na bolovanju od 9. rujna 1991. do 20. rujna 1991., da joj je bolovanje produženo do 8. listopada 1991. godine, da je tuženik uvažio doznake tužiteljice zaključno s danom 8. listopada 1991. godine, a da je tužiteljica zatražila od tuženika odobrenje za nastavak godišnjeg odmora po isteku bolovanja dana 8. listopada 1991. i dobila kao odgovor telex poruku tuženika da joj prestaje radni odnos dana 9. rujna 1991. godine uz naznaku da kroz mjesec rujan i listopad 1991. godine nije mogla koristiti godišnji odmor.

Iz tih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da su nižestupanjske odluke kojima je tužiteljici prestao radni odnos 9. listopada 1991. zakonite.

Nižestupanjski se sudovi, istina, pozivaju na odredbu čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91), ali je u vrijeme donošenja pobijanih odluka tuženika bila na snazi Uredba o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 55/91 - dalje Uredba), kojom je tužiteljici prestao radni odnos po sili zakona neopravdanim izostankom s posla samo jedan dan (čl. 7. st. 2. Uredbe).

Tužiteljica neopravdano navodi u reviziji da nije bila obaviještena o zabrani korištenja godišnjeg odmora u listopadu 1991., jer su ti revizijski navodi u protivnosti s utvrđenjem prvostupanjskog suda da je tužiteljica dobila telex poruku tuženika da ne može koristiti godišnji odmor, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP).

U odgovoru, pak, na revizijski prigovor tužiteljice o nesigurnosti putne veze autobusom od Skopja do Splita, valja reći da je utvrđeno da se autobusom moglo doći u kritično vrijeme kao i kasnije 19. listopada 1991. kada se tužiteljica vratila u Split.

Iz navedenih razloga reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 24. travnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.