Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-207/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed amount under Article 382 of the Civil Procedure Act does not exceed 100,000 kn.

Case Number Rev-x-207/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the second-instance judgment as inadmissible. The lower courts had partially rejected the plaintiff's claims for damages and interest against multiple defendants, resulting in a disputed amount of 31,000 kn and 70,000 kn respectively. The court ruled that the appeal was not permitted under Article 382 of the Civil Procedure Act because the value of the disputed portion of the judgment did not exceed the statutory threshold of 100,000 kn.

Legislator headnote

AI generated

Article 382 of the Civil Procedure Act; Article 382 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if the value of the disputed part of the second-instance judgment does not exceed 100,000 kn, unless it raises a significant legal question under Article 382, paragraph 2.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act appeal inadmissibility disputed amount threshold value of claim supreme court review

Cited Legislation

AI generated
Article 382, paragraph 1, item 1 of the Civil Procedure Act
Article 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 382, paragraph 3 of the Civil Procedure Act
Article 392, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 35 of the Civil Procedure Act
Article 37, paragraph 2 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 207/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika T. o. d.d. R., Podružnica Z., II. tuženice N. J. iz S., koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u S., II. tuženika Z. J. iz Z., i IV. tuženika T. T. T. A., Z., H., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn–681/09-2 od 3. kolovoza 2010. kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-459/91 od 11. lipnja 2008., 29. kolovoza 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima N. J., Z. J. i T. T. T. A. na ime naknade štete solidarno isplatiti tužiteljici 39.000,00 kn sa zateznom kamatom od 16. travnja 2003. do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka 3.920,95 kn sa zateznom kamatom od 16. travnja 2003. do isplate, a odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na te tuženike u iznosu od 141.000,00 kn, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 28. listopada 1989. do 16. travnja 2003. Odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika T. o. d.d. u cijelosti (180.000,00 kn sa zateznom kamatom). Ujedno je naloženo tužiteljici da II. tuženici N. J. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.175,10 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II.,

III. i IV. tuženike za iznos od 31.000,00 kn, u dijelu kojim je odbijen u odnosu na te tuženike zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 28. listopada 1989. do 16. travnja 2003. te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika za pobijani iznos od 70.000,00 kn, kao i dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka. Odbijena je žalba II. tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je toj tuženici naloženo solidarno s III. i IV. tuženicima isplatiti tužiteljici iznos od 30.000,00 kn, a preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je naloženo II. tuženici isplatiti tužiteljici solidarno sa III. i IV. tuženicima i nom trošku u prvom stavku na pobijani iznos od 9.000,00 kn, kao i dijelu odluke o parnič

način da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženicu za iznos od 9.000,00 kn, a naloženo je II. tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka solidarno s III. i IV. tuženicima u iznosu od 2.933,93 kn sa zateznom kamatom.

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u odnosu na II., III. i IV. tuženike u iznosu od 31.000,00 kn te zahtjev za kamate na dosuđeni iznos od 28. listopada 1989. do 16. travnja 2003. te u odnosu na I. tuženika za iznos od 70.000,00 kn, te u dijelu kojim je preinačena prvostupanjskapresuda u odnosu na II. tuženicu reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U ovom predmetu u revizijskom stadiju postupka pobijana je drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II., III. i IV. tuženike kao solidarne dužnike u iznosu od 31.000,00 kn i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika za iznos od 70.000,00 kn, kao i u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen dio tužbenog zahtjeva za daljnji iznos od 9.000,00 kn u odnosu na II. tuženicu N. J..

Prema čl. 35. ZPP kamate se ne uzimaju u obzir kao vrijednost predmeta spora.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Izrekom presude II., III. i IV. tuženicima je naložena solidarna isplata, dakle, u odnosu na te tuženike pobijani iznos (31.000,00 kn) ne dijeli se na te tuženike. Međutim, pobijani dio presude u odnosu na te tuženike je odbijajući dio od 31.000,00 kn i u odnosu na II. tuženicu daljnji iznos od 9.000,00 kn, dakle, ne prelazi 100.000,00 kn. Pobijani dio presude u odnosu na I. tuženika je odbijajući dio od 70.000,00 kn pa niti u odnosu na tog tuženika pobijani iznos ne prelazi 100.000,00 kn.

Dakle, u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na II., III. i IV. tuženike zajedno ne prelazi 100.000,00 kn te u odnosu na I. tuženika također ne prelazi 100.000,00 kn pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ( čl. 382. st. 3. ZPP ).

Međutim, iz sadržaja revizije ne proizlazi da tužiteljica istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (u reviziji tužiteljica ne navodi niti određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana niti navodi razloge zbog kojih bi to pitanje bilo važno).

Kako revizija tužiteljice nije dopuštena ni u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP niti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužiteljice valjalo je odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 29. kolovoza 2012.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.