II Kž-152/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 152/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene M. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog K. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 8. travnja 2015. broj Kv I-125/2015 (K-45/2010), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog K. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene M. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavaka 1., 3. i 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06., dalje – KZ/97), pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., dalje – ZKP/08) u vezi s člankom 129. stavkom 1. i člankom 127. stavkom 4. ZKP/08 produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, pod točkom II. izreke uračunato mu je u istražni zatvor vrijeme lišenja slobode, a pod točkom III. izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 5. ZKP/08 određeno je da visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor iznosi 100.000,00 kuna, a jamčevina se može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo.

II Kž 152/15-4

Protiv tog rješenja, i to u odnosu na točke I. i III. izreke pobijanog rješenja, žalbu je podnio optuženi K. B. osobno i po branitelju H. B., odvjetniku iz R. (zbog podudarnosti žalbenih razloga bit će razmatrane kao jedna žalba). Predlažu da se ukine pobijano rješenje, podredno da se optuženiku ukine istražni zatvor, uz određivanje mjere opreza.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja spisa i žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ispunjena posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. B. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Naime, iz podataka u spisu proizlazi da se prisutnost optuženika, a nakon što je ispitan kod istražnog suca, uz upozorenje po članku 225. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06. – dalje ZKP/97), kada je kao svoju adresu naveo V., …, nije mogla osigurati upućivanjem poziva, kako na adresu njegovog prebivališta, tako i na adrese njegovog boravišta koje je tijekom postupka promijenio. Nakon što je optuženik primio optužnicu od 15. rujna 2010. i njezinu izmjenu od 23. veljače 2011., pismena za rasprave određene za 24. listopada i 27. studenog 2012. vratila su se neuručena s napomenom „obaviješten, nije podigao pošiljku“, odnosno „odselio u Z.“ pa mu je poziv poslan i na adresu boravišta u Z., …, koji je uredno primio za potonje određenu raspravu, ali na istu nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak. Nije realiziran ni nalog za njegovo dovođenje za raspravu određenu za 29. siječnja 2013. No, kako je tom prilikom utvrđeno da optuženik boravi na adresi u Z., …, poziv mu je poslan na navedenu adresu. Iako ga je uredno primio, prisutnost optuženika nije osigurana ni na daljnjim raspravama određenim za 6. ožujka i 10. travnja 2013., a njegov branitelj je obavijestio sud da se optuženik nalazi u Općoj bolnici u P. zbog bolova u srcu, a svoj izostanak optuženik je u oba navrata opravdao medicinskom dokumentacijom.

Nakon toga, optuženik je pristupio na dvije iduće rasprave održane 16. svibnja i 10. srpnja 2013., pri čemu je kao novu adresu boravišta naveo adresu u P., … (kod Z. V.). Međutim, na raspravu određenu za 16. rujna 2013., nije pristupio, ali je telefonskim putem obavijestio sud da neće pristupiti jer ima saznanja da neće pristupiti optužena M. G. Nakon toga, sud je optuženiku poslao pozive za raspravu koja se trebala održati 28. listopada 2013. na adresu njegovog posljednjeg poznatog boravišta, ali se dostava u oba navrata vratila s napomenom dostavljača „obaviješten, nije podigao pošiljku“. S obzirom na to da je sud ranije određenu raspravu preodgodio za dan 21. listopada 2010., izdan je dovedbeni nalog za optuženika koji nije realiziran, time da je utvrđeno da se optuženik s te adrese odselio u svibnju 2013. na nepoznatu adresu, dok je provjerom u IS M.-a R. utvrđeno da optuženik na području P. nema prijavljeno ni boravište ni prebivalište, kao i da je za njim raspisana potraga s mjerom „priopćiti adresu“. Stoga je prvostupanjski sud protiv optuženika odredio mjeru pritvora iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. ZKP/97 te naložio raspisivanje tjeralice 6. studenog 2013. Na temelju raspisane tjeralice optuženikova prisutnost u ovom postupku osigurana je njegovim uhićenjem, 1. listopada 2014.

Prema tome, imajući na umu sve gore izložene okolnosti, a osobito pritom vodeći računa da je u tijeku postupka promijenio čak četiri adrese boravišta o kojima nije pravovremeno obavještavao sud, time da sud i dalje ne raspolaže točnom adresom na kojoj je

II Kž 152/15-4

optuženik prijavljen, a da je njegova prisutnost u ovom postupku osigurana tek godinu dana po raspisivanju tjeralice, pravilnim se ukazuje zaključak suda da na strani tog optuženika doista postoje one osobite okolnosti koje u svojem zbiru ukazuju na realnu opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan sudu i time omesti uredno vođenje ovog kaznenog postupka. Stoga je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 nužna i opravdana, time da je optuženiku određeno i jamstvo kao blaža mjera koja može zamijeniti istražnozatvorsku mjeru.

Kraj takvog stanja stvari, žalbenim navodima optuženika kojima upire na svoju obiteljsku situaciju te zdravstveno stanje, kao i na činjenicu da nije imao saznanja o raspravi određenoj za 20. studenog 2013., nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Optuženik osporava prvostupanjsko rješenje i u dijelu koji se odnosi na zamjenu istražnog zatvora jamstvom u iznosu od 100.000,00 kn, a koje mu je određeno pravomoćnim rješenjem od 15. prosinca 2014.. broj Kv I-139/14, kao zamjena za produljenu mu mjeru istražnog zatvora. Međutim, to jamstvo ostalo je nerealizirano isključivo zbog optuženikove neaktivnosti pa mu svakako treba ukazati da on, sukladno odredbi članka 105. stavka 1. ZKP/08, može podnijeti prijedlog za izmjenu visine jamstva ako smatra da to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti.

Budući da ni ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. travnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.