Rev-3396/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3396/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, mr. Jasne Brežanski i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz S., kojeg zastupa R. P.-I., odvjetnica iz Š., protiv tuženice Lj. b. d.d. Lj., Glavna filijala Z., Poslovna jedinica S., Expozitura T. b. R. S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Splitu br. Gž-1803/93 od 25. lipnja 1993. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-387/93 od 11. ožujka 1993. godine, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 1995.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo da isplati tužitelju iznos od 5.909,30 DEM sa zateznom kamatom u valuti glavnog duga po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge te valute po viđenju i to od 19. veljače 1993. pa do isplate i naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 182,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i u cijelosti potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude ukinu ili preinače u smislu navoda revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje ugovora o novčanom depozitu - ulog na štednju (u stranoj valuti) i to po viđenju - zahtjev deponenta za isplatu deponiranog iznosa od 5.909,30 DEM na štednoj knjižici tužitelja.

Niži sudovi na predmet spora primijenili su odredbu čl. 1038. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94, u daljnjem tekstu: ZOO) i tuženici naložili da tužitelju isplati sporni iznos deponiran na štednoj knjižici tužitelja.

Revidentica neosnovano prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad na predmet spora nisu primijenili odredbe Odluke o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama sa njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga (NN br. 53/91, u daljnjem tekstu: Odluka) jer je ova Odluka bila na snazi samo u 1991. godini kao i zakon na temelju kojeg je donesena ta odluka a tužitelj je u predmetu spora tužbu podnio u 1993. godini u kojoj godini su i donesene presude nižih sudova.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg revidentica ističe u svojoj reviziji.

Budući nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe revidentica a nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) na koji revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. istog zakona, to je reviziju tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu a uz primjenu odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.