Legislator Case Law & Legislation
II Gžzp-430/2010-2 AI generated

II Gžzp-430/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Gžzp-430/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Glušića kao predsjednika vijeća, te članova Aleksandra Peruzovića i Đure Sesse, u pravnoj stvari predlagateljice D. F. iz I., koju zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gzp-1950/09-6 od 27. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2010.,

Legislator headnote

AI generated

II Gžzp-430/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, broj 73/91) na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: II Gžzp 430/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Glušića kao predsjednika vijeća, te članova Aleksandra Peruzovića i Đure Sesse, u pravnoj stvari predlagateljice D. F. iz I., koju zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gzp-1950/09-6 od 27. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2010.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba predlagateljice, ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gzp-1950/09-6 od 27. rujna 2010., i rješava:

Odbacuje se zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagateljice D. F. kao nedopušten.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp- 1950/09-6 od 27. rujna 2010., odbijen je zahtjev predlagateljice.

Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., do 3., Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08), sve u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ broj 73/91 – dalje: ZPP), bez prijedloga o odluci ovog suda.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i

II Gžzp 430/10-2

123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, broj 73/91) na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je predlagateljica 17. prosinca 2009., podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji se odnosi na postupak pred Općinskim sudom u Opatiji, poslovni broj P-500/08, za kojeg je utvrđeno da je trajao, od pokretanja postupka 1. rujna 2008., do dana donošenja pobijane odluke 27. rujna 2010., ukupno dvije godine i dvadesetišest dana, te da se duljina trajanja predmetnog postupka ne može smatrati prekoračenjem razumnom roka.

Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključio je da su se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 - dalje: ZS) za ostvarivanjem zaštite prava na suđenje u razumnom roku te je zahtjev predlagateljice odbio kao neosnovan. Navedeni zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti.

Žaliteljica navodi da se predmetni zahtjev odnosio na postupak koji se vodi kao zaseban postupak unutar parničnog postupka posl. br. P-500/08, a povodom njena prijedloga za određivanjem privremene mjere, zbog čijeg trajanja je povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Žaliteljica je u pravu kada navodi da je podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom u postupku koji se vodi povodom njena prijedloga za određivanjem privremene mjere, koji se u trenutku donošenja pobijane odluke vodio pred Županijskim sudom u Rijeci, a ne kako je to utvrdio sud prvog stupnja za cjelokupan parnični postupak posl. br. P-500/08, ali valja napomenuti da se u tom postupku meritorno ne odlučuje o pravima i obvezama predlagatelja.

Naime, prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 116/10 - dalje: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz navedene odredbe proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kada je riječ o postupcima u građanskim stvarima ako se radi o pravu materijalno pravne prirode koje je zaštićeno pravnim poretkom, a što se shodno odnosi i na obveze, dok se u konkretnom slučaju, što je ovaj sud kao sud prvog stupnja pravilno zaključio radi o postupku u kojem se meritorno ne odlučuje o pravima i obvezama predlagatelja, već je predmetni zahtjev podnesen zbog duljine trajanja postupka koji se vodi povodom prijedloga za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

Žaliteljici, valja napomenuti i da je odredbama Ovršnog zakona čl. 315., („Narodne Novine“ broj 57/96, 29/99, 173/93, 88/05, 67/08 i 139/10) propisano da će sud radi osiguranja nenovčane tražbine odrediti privremenu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim

II Gžzp 430/10-2

postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Naime iz navedene odredbe proizlazi da sud prilikom određivanja takve mjere neće odlučivati o pravima i obvezama predlagatelja ili protivnika osiguranja već će istu odrediti ako predlagatelj samo učini vjerojatnim postojanje zakonom određenih gore navedenih pretpostavki.

Zaključno, valja napomenuti da se odredba odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima oslanja se na čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je preuzeta na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02 - dalje: Konvencija), koja Konvencija u čl. 6. st. 1. također jamči pravo na suđenje u razumnom roku.

Utoliko je prvostupanjski sud pogrešno meritorno ocjenjivao osnovanost predlagateljičinog zahtjeva, jer za to nije ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe čl. 27. ZS-a pa je u pravilnoj primjeni materijalnog prava zahtjev predlagateljice trebalo odbaciti kao nedopušten.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe iz čl.380. toč. 3. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.), riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. prosinca 2010.

ća:

Predsjednik vije

Željko Glušić, v.r.