Gzp-918/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 918/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja D. P. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, dana 30. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Predlagatelj je dana 30. studenoga 2007. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe iz članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) zbog dugotrajnosti postupka u predmetu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-731/07, kojeg je pokrenuo tražeći zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13981/01.

Zahtjev nije dopušten.

Odredbom članka 27. stavka 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku, koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Navedeni propis oslanja se na odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01-ispr.) i članka 4. ZS-a kojima se jamči pravo na suđenje u razumnom roku odnosno odredbu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu nakon 5. studenog 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02, dalje: Konvencija).

U primjeni članka 6. stavka 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, pri čemu valja reći da bi se radilo o onim postupcima čiji ishod ima izravan učinak na određivanje ili ispunjavanje sadržaja nekog privatnog prava, odnosno obveze.

Prema mišljenju ovog suda, isti smisao ima i odredba članka 27. stavka 1. ZS-a glede opsega i sadržaja zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kada spominje "prava i obveze".

U ovom predmetu, u kojem je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na postupak u kojem je također zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, ne radi se o postupku čiji ishod ima izravan učinak na sadržaj nekog privatnog prava.

Zato, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predlagatelju ne može biti pružena sudska zaštita, jer nisu ostvarene pretpostavke iz članka 27. stavka 1. ZS-a za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva.

Slijedom navedenog, zahtjev predlagatelja od 23. kolovoza 2007. valjalo je odbaciti kao nedopušten i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. siječnja 2008.

S U D A C

Željko Glušić, v. r.

Pouka o pravom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.