I Kž-715/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 715/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. T. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. Š. I. i opt. B. R. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 9. lipnja 2006. godine, broj K-20/06, u sjednici održanoj dana 12. listopada 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. Š. I. i opt. B. R. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli broj K-20/06 od 9. lipnja 2006., optuženici S. T., B. R. i Š. I. proglašeni krivim radi kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, a opt. B. R. i zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, te je opt. S. T. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, opt. B. R. na jedinstvenu kaznu u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, a opt. Š. I. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Svoj trojici optuženika u izrečenu kaznu uračunato je, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. i 3. KZ, i vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. S. T. od 18. veljače 2006. godine pa nadalje, opt. B. R. od 23. veljače 2006. godine pa nadalje i opt. Š. I. od 26. veljače 2006. godine pa nadaje.

Temeljem odredbe čl. 79. st. 1. i 2. KZ, svoj trojici optuženika izrečena je i sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od tri godine.

I Kž 715/06-4

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženici su u cijelosti oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se opt. Š. I. po branitelju mr. sc. R. F., odvjetniku iz P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili da mu se izrekne blaža kazna. Također se žali i opt. B. R. po odvjetniku D. Š., odvjetniku iz P., zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 22. rujna 2006. godine broj KŽ-DO- 1553/06, izrazila je mišljenje da žalbe optuženika treba odbiti kao neosnovane.

Žalbe optuženika nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji ističe opt. Š.

I. u svojoj žalbi, tvrdeći da sud ne bi smio temeljiti svoju odluku samo na njegovom iskazu i iskazu opt. B. R. koje su oni dali pred istražnim sucem, s obzirom da, s jedne strane, takvo stajalište nema uporišta u zakonskim propisima, a s druge strane, sud prvog stupnja i nije svoju odluku zasnovao isključivo na njihovim iskazima danim u istrazi nego i na materijalnim dokazima kao što su opojna droga heroin koja je pronađena kod opt. S. T. i u njegovom stanu ukupne količine od 25,96 grama, opojna droga marihuana u količini od 2,27 grama i digitalna vaga s tragovima opojne droge heroin koji su pronađeni u stanu opt. B. R., a koju je ovaj optuženik, prema vlastitom iskazu, dobio od opt. Š. I..

Suprotno navodima iz žalbe, sud prvog stupnja ispravno je ocijenio da su iskazi sve trojice optuženika, pa tako i optuženika B. R. i Š. I., dani pred istražnim sucem vjerodostojni i iskreni, jer su na logičan i detaljan način opisali povezanost između ove trojice optuženika, a u odnosu na spomenutu dvojicu optuženika i njihovo srodstvo, te put opojne droge heroin iz V. u P. na način da je opt. Š. I. drogu nabavio od nepoznate osobe, predao je opt. B. R. uz digitalnu vagu radi prepakiranja u manje doze u svrhu prodaje, s uputom da mu za predanu količinu duguje 7 tisuća kuna, a ostatak da je njegova zarada, te da je opt. B. R. dobivenu opojnu drogu dalje predao opt. S. T., kojeg je poznavao od ranije jer su radili na građevini za istog poslodavca, a koji je tu opojnu drogu pokušao prodati na pulskom autobusnom kolodvoru, u čemu je onemogućen od strane redarstvenih vlasti.

Kasnije izmjene iskaza optuženika na glavnoj raspravi rezultat su očiglednog nastojanja da se usklade njihove obrane i na taj način izbjegne kaznena odgovornost, jer objašnjenja npr. opt. B. R. kako se on „zabunio“ kada je u više navrata pred istražnim sucem rekao kako je opojnu drogu dobio od „Š.“ (nadimak za Š. I.), te da je opojnu drogu zapravo dobio od izvjesnog Đ. koji je u međuvremenu otišao u Italiju, sud s pravom nije prihvatio.

I Kž 715/06-4

Isto tako nije prihvatljiva ni izmjena iskaza opt. Š. I. koji je u istrazi rekao kao je on, nakon što je najlonsku vrećicu s opojnom drogom heroin dobio od poznanika Đ., istu predao opt. B. R., da bi na glavnoj raspravi izjavio da je to učinio taj Đ. neposredno, dok je on samo u prolazu tu primopredaju droge slučajno vidio. Također nije prihvatljiva ni tvrdnja opt. Š. I. da je ova izmjena iskaza rezultat „psihičkog maltretiranja“ od strane policije prilikom uhićenja na graničnom prijelazu, kada je pokušao napustiti teritorij Republike Hrvatske, ako se uzme u obzir da je optuženik istu verziju događaja ponovio i prilikom ispitivanja u svojstvu uhićenika kao i prilikom ispitivanja u svojstvu okrivljenika trideset jedan dan kasnije.

S obzirom na izneseno, sud prvog stupnja, analizirajući sve provedene dokaze, ispravno je utvrdio činjenično stanje, pa ovaj žalbeni razlog nije osnovan. Žalbe optuženika u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji također nisu osnovane.

Sud prvog stupnja je opt. B. R., prilikom odmjeravanja kazne, kao olakotnu uzeo u obzir okolnost da, prema vlastitom iskazu, nije osuđivan, dok je kao otegotnu okolnost s pravom cijenio da je optuženik radi prodaje prenio 25,96 grama tzv. teške opojne droge heroin, koja u većoj mjeri može ugroziti zdravlje drugih osoba, te da posjedovanje digitalne vage s tragovima opojne droge heroin, ukazuje na njegovu namjeru da se i ubuduće bavi opisanim kriminalnim radnjama. Ovome je, kao otegotnu, sud prvog stupnja opravdano pribrojio i okolnost iskazane upornosti u kriminalnom postupanju koja se manifestira u činjenici da je kod opt. B. R. pronađeno i 2,27 grama opojne droge marihuana. Stoga se nakon utvrđenih kazni od jedne godine i šest mjeseci zatvora za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ i dva mjeseca zatvora za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, ispravnom primjenom odredbe čl. 60. st. 2. toč. c. KZ, ukazuje kao primjerena izrečena jedinstvena kazna zatvora za ovog optuženika u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, kada se ima u vidu količina opojne droge koja je predmet ovog kaznenog djela, njegovu društvenu opasnost, i visina zakonom zapriječene za kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se opt. B. R. nalazi u pritvoru od 23. veljače 2006. godine, kada je lišen slobode, pa mu je prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. i 3. KZ, vrijeme provedeno u pritvoru uračunao u izrečenu kaznu.

Imajuću u vidu da je opt. B. R. državljanin Republike Makedonije, da je boravio na adresi u V. kod brata opt. Š. I., premda se prijavio s adresom boravka u P., te da nema reguliran status boravka u Republici Hrvatskoj niti zaposlenje, što sve ukazuje na postojanje opasnosti da će ponoviti kazneno djelo, sud prvog stupnja je, također opravdano, temeljem odredbe čl. 79. st. 1. i 2. KZ, izrekao optuženiku i sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz zemlje na tri godine od pravomoćnosti presude.

Pobijanom presudom opt. Š. I. kao olakotna okolnost cijenjene su njegove obiteljske prilike, jer je otac četvero djece, kao i njegova neosuđivanost, dok mu je kao otegotna također cijenjena okolnost da je predmet kaznenog djela tzv. teška opojna droga u količini koja može ugroziti zdravlje većeg broja ljudi, te okolnost da je, u ovoj ad hoc stvorenoj grupi od trojice počinitelja, on, kao najstariji, bio inicijator i organizator prenošenja opojne droge radi prodaje. Stoga i ovaj sud kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da su olakotne i otegotne okolnosti pravilno ocijenjene, te da je opt. Š. I. izrečena primjerena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja je u skladu sa svrhom kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

I Kž 715/06-4

Iz spisa predmeta proizlazi da se opt. Š. I. nalazi u pritvoru od 26. veljače 2006. godine, kada je lišen slobode, pa mu je prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. i 3. KZ, vrijeme provedeno u pritvoru uračunao u izrečenu kaznu.

Uzimajući u obzir da je i opt. Š. I. državljanin Republike Makedonije, te da je bez zaposlenja, kao i da je ovo kazneno djelo počinio u svrhu stjecanja novca za uzdržavanje svoje brojne obitelji, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio kako u odnosu i na ovog optuženika postoji opasnost da će ponoviti kazneno djelo, pa mu je opravdano, temeljem odredbe čl. 79. st. 1. i 2. KZ, izrekao sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz zemlje na tri godine od pravomoćnosti presude

S obzirom na ocjenu ovoga suda da je pobijanom presudom činjenično stanje pravilno utvrđeno i da su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ispravno odmjerene kazne uvažavajući olakotne i otegotne okolnosti koje su se našle kod svakog od optuženika, visinu zapriječene kazne i svrhu kažnjavanja, njihove žalbe trebalo je kao neosnovane odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. listopada 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.