Rev-2853/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2853/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Jakoba Miletića, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.Ć. iz Đ., zastupanog po punomoćniku A.R., odvjetniku u O., protiv tuženika "C. " o. d.d. Z., Filijala O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 24. veljače 1994. godine br. Gž-420/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. studenog 1993. godine br. P-1827/93, u sjednici održanoj dana 25. lipnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

i

r i j e š i o j e :

Dopuna revizije tuženika od 20. lipnja 1994. godine odbacuje se kao nepravodobna.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tužena ZOIO "C. " d.d. Filijala O. dužna je na ime naknade štete platiti tužitelju 93.632,8 DEM (devedesettritisućešestotridesetdvije DEM i 8 pfeninga), u dinarskoj protuvrijednosti po srednjem službenom tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate, umanjen za vlastito učešće u šteti u iznosu od 150.000.- HRD, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na devizna sredstva od 4. 11. 1993. pa ubuduće do konačne isplate kao i naknaditi mu na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 30.560.000.- HRD, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tužitelj se odbija."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da presude ukine.

Podneskom od 20. lipnja 1994. godine tuženik je dao dopunu izjavljene revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu, a da dopunu revizije, koja je podnesena izvan zakonskog roka, odbaci.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je neosnovana, a dopuna revizije je nepravodobna.

Prema odredbi iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Navedeni rok za izjavljivanje revizije je prekluzivan rok procesnog prava i revident može samo unutar tog roka, a ne nakon njegovog proteka, podnijeti bilo novu, reviziju šireg ili drugog sadržaja, bilo dopuniti navode pravodobno izjavljene revizije. Dopuna revizije podnesena nakon proteka roka za izjavljivanje revizije nije podobna za odlučivanje o njezinoj osnovanosti.

Prijepis drugostupanjske presude dostavljen je tuženiku dana 25. travnja 1994. godine, a podnesak tuženika kojim je dao dopunu revizije dostavljen je sudu preporučenom pošiljkom koja je predana na poštu dana 21. lipnja 1994. godine, dakle nakon proteka roka za izjavljivanje revizije, pa je za zaključiti da je dopuna revizije nepravodobna. Slijedom toga, a na temelju odredbe iz čl. 392. ZPP dopunu revizije valjalo je odbaciti.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj revizijski sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Tužbeni zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati naknadu iz ugovora o kasko osiguranju predmetnog osobnog vozila, tužitelj temelji na tvrdnji da mu je automobil ukraden u Mađarskoj sa parkirališta ispred hotela u P. i da je tako nastupio osigurani slučaj.

Osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva tuženik tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, te nastavno sada i u reviziji, ističe da se osigurani slučaj nije dogodio jer da postoje osnovi sumnje da automobil nije ukraden, već da ga je tužitelj prokockao.

Sudovi su utvrdili da je u noći 21. XI. 1992. godine u P. ukraden predmetni automobil tužitelja, da je tužitelj prijavio krađu nadležnom policijskom tijelu, a kako automobil nije pronađen a niti otkriven počinitelj, istraga je po nadležnoj policijskoj kapetaniji u Pečuhu obustavljena. Dakle utvrđenje je suda da je osigurani slučaj nastupio.

Pravilnost takvog činjeničnog utvrđenja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Glede utvrđene vrijednosti automobila koju je sud utvrdio vještačenjem u iznosu od 93.632,8 DEM, a prema cijenama automobila na tržištu u Republici Hrvatskoj, revident neosnovano ističe da se vrijednost automobila treba utvrditi prema cijenama na njemačkom i austrijskom tržištu, te tu vrijednost uvećati za carinu i troškove transporta.

Vrijednost automobila predstavlja njegovu tržišnu vrijednost u Republici Hrvatskoj, a ne cijena nabavke automobila u inozemstvu.

Neosnovan je i revizijski prigovor glede dosuđenih zateznih kamata da tužitelju ne pripada pravo na kamate jer da je određivanjem naknade štete u protuvrijednosti DEM na dan isplate tužitelj u cijelosti obeštećen.

Obveza plaćanja zateznih kamata postoji uz obvezu plaćanja novčane obveze kad dužnik zakasni s njezinim ispunjenjem (čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - ZOO, "Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 3/94). Dakle, pravo na kamate akcesorno je pravo čije postojanje zavisi od postojanja novčane obveze kao glavnog prava, pa stoga okolnost što je tuženik obvezan na isplatu naknade u protuvrijednosti devizne svote prema tečaju na dan isplate ne isključuju obvezu tuženika i na plaćanje zateznih kamata po stopi koja se plaća na devizna sredstva, a nakon što je pao u zakašnjenje.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 25. lipnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.