Rev-521/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 521/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz Z., koga zastupa N. S.-R., odvjetnica u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 23. travnja 1996. godine br. Gž-2966/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 1994. br. Pn-4674/94, u sjednici održanoj dana 8. lipnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da na ime nadoknade štete plati tužiteljici iznos od 43.828,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 9. prosinca 1994. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 2.757,82 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 52.000,00 kn odbijen. Odlučujući o žalbama obiju stranaka sud drugog stupnja je odbio žalbu tužitelja u cijelosti, a žalbu tuženice djelomično, te je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačio djelomično presudu suda prvog stupnja, tako da je odbio dio tužbenog zahtjeva za daljnji iznos od 9.800,00 kn s pripadajućim kamatama i naložio tuženici da na ime nadoknade parničnog troška cijelog postupka plati tužitelju iznos od 2.354,82 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu drugog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi ne nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama niti postoje bilo koji drugi nedostaci zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 13. ZPP koju revident posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 23. veljače 1994. godine u Zagrebu tjelesno ozlijeđen u prometnoj nezgodi i da je tuženica odgovorna za nadoknadu štete koju je tužitelj tada pretrpio. Utvrđeno je zatim da je tužitelj uslijed ovog štetnog događaja zadobio udarno-krvne podljeve glave lijevo postranično i trzajnu ozljedu vratne kralježnice zbog čega je trpio tjelesne bolove jačeg intenziteta oko pet dana, srednje jake kroz deset dana dok su manji tjelesni bolovi trajali oko trideset dana, a manji povremeni kroz šest tjedana, kao i strah jačeg intenziteta kroz jedan do dva sata, a do smirenja i regresije akutnih simptoma traume i adaptacije na nastalo stanje, stim da je za vrijeme daljnjeg liječenja trpio sekundarni strah radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja.

Takva jačina tjelesnih bolova i straha kao i njihovo trajanje i po nalaženju ovog suda opravdavaju u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) nadoknadu na ime pretrpljenih tjelesnih bolova u iznosu od 6.000,00 kn i na ime straha u iznosu od 3.200,00 kn kako je to pravilno ocijenjeno u pobijanoj presudi, a ne i preko tih iznosa kako to neosnovano ističe revident. Kao trajna posljedica opisanog tjelesnog ozljeđivanja tužitelja ostala je kod tužitelja reaktivna posttraumatska neurotiziranost s osjećajem nelagode i nesigurnosti kod učešća u prometu, a zbog bojazni od mogućih novih ozljeđivanja, zbog čega je kod tužitelja u dobi od 33 godine smanjena životna aktivnost od 20%.

Takvo smanjenje životnih aktivnosti opravdava dosuđenu nadoknadu na ime duševnih bolova koje tužitelj zbog toga trpi u iznosu od 24.000,00 kn kako je to pravilno ocijenjeno u pobijanoj presudi, a ne i preko tog iznosa kako to neosnovano ističe revident.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 8. lipnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.