Legislator Case Law & Legislation
Gž-504/2015-2 AI generated

Appeal dismissed; divorce judgment upheld despite unclear alimony calculation due to correct total needs assessment.

Case Number Gž-504/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Dubrovnik dismissed the husband's appeal against the first-instance divorce judgment, confirming the ruling on grounds of divorce, child custody, and visitation rights. While the court acknowledged a procedural error in the first instance regarding the clarity of the alimony calculation, it found the total amount awarded to be correct based on the children's needs and the father's financial capacity. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, and the original judgment was upheld in its entirety.

Legislator headnote

AI generated

ZPP čl. 353. st. 1.; ZPP čl. 354. st. 2. toč. 11.; ZPP čl. 368. st. 1.; ZPP čl. 373. a st. 1. toč. 2. i 3.; A appeal against a divorce judgment is dismissed if the first-instance court correctly determined the total alimony amount despite a defect in the specific calculation breakdown, provided the final award aligns with statutory needs and the payer's ability.

Keywords

AI generated
divorce appeal alimony calculation child support needs procedural error financial capacity assessment

Cited Legislation

AI generated
ZPP čl. 353. st. 1.
ZPP čl. 354. st. 2. toč. 11.
ZPP čl. 368. st. 1.
ZPP čl. 373. a st. 1. toč. 2. i 3.
ObZ čl. 231. st. 1.
ObZ čl. 231. st. 2.
ObZ čl. 231. st. 3.
ObZ čl. 209. st. 4.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Gž.504/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Josite Begović kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. – L. iz D., OIB:… , koju zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u D., protiv tuženika N. M. –L. iz Dubrovnika, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u D., radi razvoda braka, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 102/13 od 19. svibnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2015. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 102/13 od 19. svibnja 2014. godine

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I. Razvodi se brak zaključen između R. M. –L. i N. M. –L. dana 18. lipnja 1994. godine u Dubrovniku i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Dubrovnik za godinu 1994. pod rednim brojem ….

II. Maloljetna djeca stranaka V. M. –L., rođena 9. siječnja 1997. godine i F. M.

–L., rođen 1. studenog 1998. godine, živjet će s majkom R. M. –L..

III. Susreti i druženja maloljetnih V. M. –L. i F. M. –L. s ocem N. M. –L. održavat će se srijedom od 16,00 sati do 19,00 sati, svaki drugi vikend od petka u 19,00 sati do nedjelje u 16,00 sati te polovicu praznika i blagdana.

IV. Nalaže se tuženiku N. M. –L. za uzdržavanje maloljetnih V. M. –L. i F. M. – L. plaćati iznos od 1.000,00 kuna (slovima: tisućukuna) mjesečno za svako dijete, počevši od dana donošenja ove presude nadalje, i to do zadnjeg dana u mjesecu za mjesec u kojem je uzdržavanje trebalo dati na ruke majke i zakonske zastupnice R. M. –L..“

Tuženik je protiv navedene presude pravodobno izjavio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je u odnosu na točku IV izreke ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, o čemu će nastavno biti riječi.

Protivno žalbenim navodima, tuženik je bio uredno pozvan na ročište glavne rasprave od 30. travnja 2014. godine, što proizlazi iz dostavnice koju je on potpisao na poleđini lista spisa 40, pa ne stoji njegova tvrdnja da mu je nije bilo omogućeno raspravljanje. Stoga nije ostvarena bitna povreda parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

U žalbi se također sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a tvrdnjom da je tuženik rješenjem Zavoda za socijalnu skrb u D. –n.ž. posl. br. UP-…, urbroj: … od 30. ožujka 2012. godine stavljen pod skrbništvo, jer je rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. R1. 67/11 od 12. prosinca 2012. godine (prije podnošenja tužbe u ovom predmetu) djelomično lišen poslovne sposobnosti, pa da je prvostupanjski sud bio dužan pozvati tuženikovu skrbnicu da sudjeluje u postupku, budući se u ovom predmetu raspravlja i o tuženikovim financijskim obvezama.

Ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Točno je da je tuženik rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. R1. 67/11 od 12. prosinca 2012. godine (list spisa 33 – 35) djelomično lišen poslovne sposobnosti, te je odlučeno da nije sposoban u potpunosti se brinuti o svojim pravima i interesima i to u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom i u pogledu raspolaganja plaćom i drugim stalnim novčanim primanjima. Predmet ovog postupka je među inim i obveza uzdržavanja mlt. djece parničnih stranaka. Kako nije u pitanju samostalna raspoložba imovinskih prava, nego je riječ o zakonskoj obvezi uzdržavanja o kojoj donosi odluku u smislu odredbe čl. 300. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – u daljnjem tekstu: ObZ). prvostupanjski sud nije bio dužan pozvati tuženičinu skrbnicu da zastupa tuženika u dijelu postupka vezanom za odlučivanje o uzdržavanju mlt. djece parničnih stranaka. Stoga ni u tom dijelu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

U pogledu odluke prvostupanjskog suda o razvodu braka parničnih stranaka (točka I izreke), povjeravanju mlt. djece parničnih stranaka V. M. – L. i F. M.– L. (točka II izreke) i odluke o susretima i druženjima mlt. V. i F. s tuženikom (točka III izreke), ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i primjenu materijalnog prava, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima, pa u tom dijelu neće posebno obrazlagati presudu primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a.

U odnosu na točku IV izreke prvostupanjske presude je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je presuda nerazumljiva. S jedne strane je utvrđeno da su mjesečne potrebe mlt. V. i F. za uzdržavanje u iznosu od po 1.000,00 kn, te je naloženo tuženiku plaćanje cjelokupnog iznosa uzdržavanja za oboje djece, a s druge strane se navodi da je tuženica dužna osigurati preostali dio iznosa potrebnog za uzdržavanje djece, a tog dijela nema. Pored toga, prvostupanjski sud pogrešno interpretira odredbu čl. 233. ObZ-a, kojom je propisano da su čuvanje, njega i skrb koju za maloljetno dijete ili dijete nad kojim roditelji ostvaruju skrb nakon punoljetnosti, ulaže roditelj s kojim dijete živi, vrijednosno izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi. Smisao navedene odredbe da je roditelj s kojim dijete ne živi dužan osigurati cjelokupan novčani iznos potreban za djetetovo uzdržavanje, pa roditelj s kojim dijete ne živi nije dužan novčano doprinositi za uzdržavanje djeteta.

Unatoč navedenim manjkavosti ovog dijela pobijane presude, prvostupanjski sud je pravilno u smislu čl. 231. st. 1. ObZ-a utvrdio da je ukupan iznos potreban za uzdržavanje mlt. Valentine i Florijana po 1.000,00 kuna mjesečno. Pritom je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice u smislu odredbi čl. 231. st. 2. i čl. 232. st. 1. ObZ-a, da mlt. V. ima 17 i pol, a F. 15 i pol godina, da F. ide u 1. razred srednje škole i da su oboje zdravi i bez posebnih potreba, te da i iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da su njihove mjesečne potrebe za uzdržavanjem u iznosu od po 1.000,00 kn, a vodio je računa i o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta određenim od strane Ministarstva socijalne politike i mladih („Narodne novine“, broj 45/14), a s druge strane je pravilno u smislu odredbe čl. 231. st. 3. ObZ-a ocijenio tuženikove mogućnosti za uzdržavanje, utvrdivši iz tužiteljičinog iskaza da tuženik u svom vlasništvu nema nekretnina, vrednijih pokretnina niti ušteđevine, da prima mirovinu u mjesečnom iznosu od oko 4.000,00 kuna i da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja. Stoga je točkom IV izreke prvostupanjske presude pravilno naloženo tuženiku za uzdržavanje mlt. V. i F. mjesečno doprinositi iznos od po 1.000,00 kuna i to do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, u skladu s odredbom čl. 209. st. 4. ObZ-a.

Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i u odnosu na točke I, II i III izreke odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u odnosu na točku IV izreke temeljem odredbe čl. i čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a.

U Dubrovniku, 1. travnja 2015. godine

Predsjednica vijeća:

Josita Begović, v.r.