Revr-222/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 222/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri-273/12 od 17. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-876/08 od 20. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo tužitelju isplatiti iznos od 55.010,42 kune po osnovi naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2007. do 31. svibnja 2008. sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude (točka I. izreke) te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kuna, a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.875,00 kuna kao neosnovan (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženice nije dopuštena.

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelj je zahtijevao isplatu razlike plaće za razdoblje od srpnja 2007. do lipnja 2008. kada je bio na bolovanju i kao takav nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika zbog oboljenja ili ozljede koja je nastupila u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe. Zahtjev za isplatu razlike plaće tužitelj temelji na rješenju tuženice od 23. ožujka 2007. kojim je određeno da tužitelj zadržava plaću i druga prava iz službeničkog odnosa do donošenja pravomoćnog rješenja o pravu na mirovinu, a najduže do 31. kolovoza 2009.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdili da tuženica nije tužitelju isplaćivala 100% naknade plaće sukladno čl. 97. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 129/00). Prema zaključku sudova tuženica nije postupaka po pravomoćnom rješenju od 23. ožujka 2007. jer tužitelju nije isplaćivala plaću nego samo naknadu plaće i to u iznosu od 50% od osnovne plaće ne vodeći računa o ostalim pravima koje je tužitelj zadržao iako se nalazi na bolovanju, dok je ostalih 50% isplaćivao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u vidu naknade za vrijeme bolovanja.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

U predmetnoj reviziji tuženica je navela da reviziju podnosi zbog materijalnopravnog pitanja: „Je li sud ovlašten presudom u radnom sporu mijenjati sadržaj akta na temelju kojeg poslodavac utvrđuje plaću radnika?“. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja revidentica se pozvala na presudu Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2392/03 od 31. kolovoza 2005..

Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženice u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelj je od tuženice zahtijevao isplatu razlike plaće, pri čemu je svoj zahtjev tužitelj utemeljio na pravomoćnom rješenju tuženice od 23. ožujka 2007. Prihvativši tužbeni zahtjev sudovi nisu mijenjali sadržaj akta na temelju kojeg je poslodavac utvrdio plaću radnika kako to pogrešno navodi tuženica u postavljenom materijalnopravnom pitanju. Stoga prema pravnom shvaćanju ovoga suda u reviziji postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Osim toga, tuženica se u reviziji pozvala na rješenje Županijskog suda u Rijeci broj:

Gž-2392/03 od 31. kolovoza 2005. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda, a predmet spora u tom postupku bio je zahtjev da se tom presudom zamijeni dodatak ugovora o radu. Dakle, ne radi se o odluci drugostupanjskog suda donesenoj u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom postupku, u kojem tužitelj zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju pravomoćnog rješenja tuženice. Zato revidentica u reviziji prema ocjeni ovoga suda nije navela niti relevantne razloge zbog kojih smatra da je postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.