Rev-129/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 129/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. M. pok. F., 2. M. M. pok. F., 3. mlt. A. M. pok. F. i 4. mlt. J. M. pok. F., a oni pod 3. i 4. zastupani po majci i zakonskoj zastupnici D. M. iz S., koju zastupa S. P., odvjetnik u S., protiv tuženika O. z. B. iz B., koga zastupa B. H., odvjetnica u Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 5. lipnja 1996., br. Gž-245/96., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 13. studenoga 1995., br. P-2184/94., u sjednici održanoj dana 15. veljače 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku da na ime nadoknade štete plati svakom od tužitelja iznos od 40.000,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 13. studenoga 1995. do isplate, i parničnim troškom u iznosu od 13.884,00 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03. – dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 24. kolovoza 1992. godine, na cesti Š. – C. P. u mjestu K. osiguranik tuženika M. S. nepropisno upravljao svojim osobnim automobilom marke … austrijske nacionalne oznake i naletio nedozvoljenom brzinom na motorkultivator kojim je iz suprotnog pravca upravljao otac tužitelja F. M. i prevozila se s njim njihova majka D. M., uslijed čega je oboje roditelja tužitelja teško tjelesno ozlijeđeno, s time da je otac tužitelja od zadobivenih povreda uslijed upale pluća dana 14. rujna 1992. godine preminuo,

- da je tuženik odgovoran za nadoknadu štete tužiteljima,

- da je majci tužitelja zbog zadobivenih ozljeda visoko amputirana lijeva noga, a zadobila je i više ozljeda u predjelu prsa i pazuha, radi čega je došlo i do bitnog smanjenja pokretljivosti desne ruke,

- da je majka tužitelja koja je stradala u dobi od 42 godine imala i trajne posljedice i to smanjenje životnih aktivnosti za poslove u kući od 80%, a za poslove izvan kuće kao što su radovi u poljoprivredi i povrtlarstvu koje je ona ranije obavljala, životna aktivnost joj je smanjena za 100%.

Prema odredbi čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO) predviđa se da u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravične novčane nadoknade za njihove duševne bolove.

Tužitelji (djeca) jesu dakle osobe ovlaštene na traženje nadoknade za duševne bolove koje trpe zbog naročito teškog invaliditeta njihove majke koja im je ostala kao jedini roditelj. Navedena invalidnost majke tužitelja D. M. i po naloženju ovog revizijskog suda ima značaj naročito teškog invaliditeta u smislu čl. 201. st. 3. ZOO, kako su to sudovi pravilno ocijenili.

Pravomoćno dosuđena nadoknada svakom tužitelju u iznosu od 40.000,00 kn za duševne bolove, očito je u granicama pravične novčane naknade iz potonje navedene zakonske odredbe.

Sudovi su, prema tome, pravilno primijenili materijalno pravo kad su dosudili svakom od četvero tužitelja iznos od po 40.000,00 kn.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 15. veljače 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.