Rev-219/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 219/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Osijeka, protiv tuženika M. A. iz D., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 24. listopada 2002. godine, br. Gž 2698/02-2, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 4. lipnja 2002. godine, br. P 851/93-15, u sjednici održanoj dana 23. studenoga 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka završenog pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 19. listopada 1993. godine, br. P 851/93-15, drugostupanjski sud je potvrdio rješenje prvostupanjskog suda.

Protiv rješenja drugostupanjskog suda tuženik je izjavio reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Po odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojima je postupak pravomoćno završen, a po odredbi čl. 400. st. 2. ZPP revizija protiv rješenja iz st. 1. toga članka nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude (čl. 382. st. 2. i 3. ZPP).

U ovom predmetu riječ je o postupku otkaza stanarskog prava po odredbama čl. 99. ranije važećega Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO), pa postupak po toj zakonskoj odredbi nije jedan od navedenih u čl. 106. ZSO prema kojoj odredbi je revizija dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora.

Dakle dopuštenost revizije se ocjenjuje prema vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 38. ZPP.

Pored toga potrebno je imati na umu da kad u smislu odredbe Zakona primjena određenih pravila parničnog postupka o reviziji ovisi o trenutku pokretanja postupka, kao taj trenutak, kad se radi o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke suda drugoga stupnja donesene u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, smatra se vrijeme podnošenja tog prijedloga, a ne tužbe kojom je u odnosnom predmetu pokrenut parnični postupak.

To znači da se u odnosu na vrijednosni kriterij primjenjuju odredbe ZPP koje su bile na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka, ali i dalje ostaje mjerodavna vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe.

Ovdje se radi o sporu iz odnosa korištenja stana u kojem se vrijednost spora utvrđuje po odredbi čl. 38. ZPP (jednogodišnja stanarina odnosno najamnina), što u konkretnom slučaju znači da se stanarina odnosno najamnina u mjesecu u kojem je podnesena tužba (travanj 1993. godine pomnoži sa 12). U ovom predmetu tužba je podnesena 20. travnja 1993. godine.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP, tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Opće je poznata činjenica da jednogodišnja stanarina, odnosno najamnina računajući od 20. travnja 1993. godine za predmetni stan u Osijeku površine 53,29 m[2] ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Po odredbi čl. 10. st. 3. ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu tog zakona, rješava se po tom zakonu.

U ovom slučaju drugostupanjsko rješenje Županijskog suda u Osijeku donijeto je 24. listopada 2002. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, tj. preko 100.000,00 kn.

S obzirom da ovdje vrijednost predmeta spora u konkretnom predmetu ne prelazi iznos od 100.000,00 kn revizija tuženika nije dopuštena, pa ju je trebalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 23. studenoga 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.