Rev-289/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 289/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz S., koju zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik iz R., protiv tužene GPŠG D. Radna zajednica zajedničkih službi, D., koju zastupa punomoćnik G. B., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženoga protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 19. rujna 1990. br. Gž-1625/90, kojom je preinačena djelomično presuda Općinskog suda u Delnicama od 10. svibnja 1990. br. P 1/90, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 1991. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuju presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. rujna 1990. godine broj Gž-1625/90 i presuda Općinskog suda u Delnicama od 10. svibnja 1990. P-1/90 i sudi:

Tuženik GPŠG D. RZ Zajedničkih službi dužan je tužiteljici M. D. iz S. na ime naknade štete platiti iznos od 93.300 dinara sa zakonskim kamatama u smislu odredbe čl. 277. Zakona o obveznim odnosima i Zakona o visini stope zateznih kamata, koje kamate teku od 10. svibnja 1990. godine do isplate, sve u roku od 15 dana. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 11.200 dinara u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom sudjeno je:

"I. Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 40.800,00 dinara sa kamatama po kamatnoj stopi koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20% računajući od 10. V 1990. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

II. Sa viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 51.500,00 dinara tužiteljica se odbija.

III. Tuženik je dužan na ime naknade troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos od 9.328,00 dinara sa kamatama po kamatnoj stopi koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20% računajući od 10. V 1990. godine pa do isplate u roku od 15 dana."

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i tužiteljici dosudio naknadu štete u iznosu od 35.300 dinara, a preostali dio tužbenog zahtjeva odbio.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se preinačenjem nižestepenih presuda tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

U postupku je utvrdjeno da je tužiteljica zbog ozljeda trpjela jake bolove 6 do 7 dana, zatim bolove srednjeg intenziteta čak 6 tjedana i nakon toga još 10 tjedana bolove lakog intenziteta.

Zbog posljedica ozljeda tužiteljičina opća i radna sposobnost trajno je smanjena za 35%. Kada se ima u vidu takav intenzitet fizičkih boli i vrijeme njihovog trajanja ovaj revizijski sud smatra da tužiteljici po tom osnovu opravdano pripada naknada u iznosu od 11.000 dinara.

Isto tako, kada se ima u vidu stupanj smanjenja opće i radne sposobnosti tužiteljice, a kod čega još i starosna dob tužiteljice (tužiteljica je rodjena 1950. godine) onda je sasvim sigurno da zbog toga tužiteljica trpi znatne duševne boli, pa i po tom osnovu opravdano je po mišljenju ovog revizijskog suda zatražila naknadu štete u iznosu od 60.000 dinara.

Opravdan je u cijelosti i zahtjev za naknadu štete zbog nagrdjenosti lakšeg stupnja u iznosu od 5.000 dinara koliko je tužiteljica i tražila po tom osnovu, kod čega treba imati u vidu da se radi o deformaciji grudnog koša.

Utvrdjeno je da je tužiteljica pretrpjela intenzivni primarni i sekundarni strah, pa i po tom osnovu opravdano postavlja tužbeni zahtjev u iznosu od 8.000 dinara.

Isto tako, tužiteljica opravdano traži naknadu štete za tudju pomoć u iznosu od 4.000 dinara i za pojačanu ishranu u iznosu od 3.000 dinara, jer je utvrdjeno da je te izdatke tužiteljica imala zbog ozljeda.

Utvrdjeno je da je tužiteljica pretrpjela štetu i zbog oštećenja odjeće u iznosu od 1.200 dinara, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo u cijelosti usvojiti.

Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan i zato je preinačenjem nižestepenih presuda presudjeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.