Revt-8/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 8/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. I. k.d. V., kojeg zastupaju punomoćnici V. S. i Ž. B., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u V., protiv tuženika I. d.d. P., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5658/07-9 od 16. ožujka 2011., kojom je potvrđena djelomična presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5278/05 od 9. svibnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2017.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovoga suda Ovrv-14918/04 od 12.07.2005. ukida se u cijelosti te se sudi:

Nalaže se tuženiku I. d.d. P. sa sjedištem u P., da plati tužitelju A. I. k.d. sa sjedištem u V., ukupan iznos od 201.092,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja se računa na iznose:

- 1.921,19 kn od 1. svibnja 2004.,

- 27.230,40 kn od 31. svibnja 2004.,

- 28.138,08 kn od 1. srpnja 2004.,

- 27.230,40 kn od 31. srpnja 2004.,

- 28.138,08 kn od 31. kolovoza 2004.,

- 28.138,08 kn od 1. listopada 2004.,

- 27.230,40 kn od 31. listopada 2004.,

- 6.420,96 kn od 16. prosinca 2004.,

- 17.201,26 kn od 21. prosinca 2005.,

- 15.865,27 kn od 21. prosinca 2005.

pa do isplate,

te mu naknadi trošak postupka vezan uz tužbu u iznosu od 28.804,47 kn sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.«

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je djelomična presuda u odnosu na glavnicu u iznosu od 168.026,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Protiv navedene presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju tuženika i preinači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 - dalje: ZPP) kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

Prema st. 2. istog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

Prema st. 3. istog članka, ako odbije reviziju zbog toga što smatra da ne postoje istaknute povrede odredaba parničnog postupka, revizijski sud mora glede toga obrazložiti svoju odluku samo onda ako se na tu povredu stranka nije pozvala već u žalbi, ili ako u reviziji tvrdi da je povreda učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Iako se revident formalno poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, isti ne navodi u čemu bi se sastojala ta povreda, pa zbog tog revizijskog razloga sud nije ispitao pobijanu presudu, već je ispitao samo po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP i utvrdio da ista nije počinjena.

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne postoji ni pogrešna primjena materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, po osnovi obveza iz ugovora o pružanju zaštitarskih usluga za razdoblje od svibnja 2004. do prosinca 2005., isplati na ime cijene usluge iznos od 201.092,79 kn.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da je tužitelj ispunjavao obveze iz ugovora u pogledu čuvanja tuženikovog objekta, te su primjenom odredbe čl. 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), naložili tuženiku kao naručiocu da tužitelju kao izvođaču isplati ugovorenu naknadu. Također su pravilno primijenili odredbu čl. 277. st. 1. ZOO koji se odnosi na zakonske kamate.

Za svoju odluku drugostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

S obzirom da ovaj revizijski sud u pogledu primjene materijalnog prava u potpunosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, isti se primjenom odredbe čl. 396.a ZPP umjesto ponovnog obrazlaganja pozvao na razloge drugostupanjske presude, te će se navedena presuda objaviti na internetskim stranicama.

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, kao ni pogrešna primjena materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP) i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 28. lipnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.