Legislator Case Law & Legislation
Rev-2360/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses divorce maintenance appeal as inadmissible due to lack of specific legal grounds under ZPP.

Case Number Rev-2360/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary revision against the second-instance divorce judgment regarding child maintenance. The appellant argued that the lower court erred in assessing the father's ability to pay based on his company's revenue without determining profit, claiming this violated fundamental legal principles. However, the court found the appeal insufficient because it merely expressed disagreement with the lower court's reasoning without providing the specific legal arguments and citations required by law to demonstrate a need for unified application of the law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP; čl. 382. st. 2. i 3. ZPP: An extraordinary revision is inadmissible if the applicant fails to specify the exact legal question and provide reasoned arguments demonstrating its necessity for ensuring the uniform application of law and equality before the law.

Keywords

AI generated
extraordinary revision child maintenance divorce proceedings inadmissible appeal uniform application of law ZPP provisions legal reasoning

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP
Stoga revizija podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP nije dopuštena.
čl. 382. st. 2. ZPP
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1.
čl. 382. st. 3. ZPP
Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl.
čl. 392. st. 1. ZPP
čl. 392.b st. 2. ZPP
i čl. 392.b st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
čl. 264. ObZ
To su pravila za poseban parnični postupak koji je uređen ObZ, ali u tom istom postupku primjenjuju se odredbe ZPP ako ObZ nije drukčije određeno (čl. 264. ObZ).
čl. 305. st. 3. ObZ
Odredbom čl. 305. st. 3. ObZ, kao posebnom postupovnopravnom odredbom ObZ, propisano je da je protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena revizija iz čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2360/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, Darka Milkovića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice S. S. iz Č., koju zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica u V. i predlagatelja I. S. iz Č., kojega zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Č., radi razvoda braka i dr., odlučujući o reviziji predlagatelja I. S. protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3349/13-4 od 23. travnja 2014., kojom je u pobijanom dijelu preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-783/12-13 od 5. travnja 2013., ispravljena rješenjem istog suda broj P-783/12-18 od 24. siječnja 2014., u sjednici vijeća od 2. lipnja 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija predlagatelja I. S. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Ispravljenom prvostupanjskom presudom razveden je brak stranaka (točka I. izreke); određeno je da će mlljt. djeca stranaka L. i E. S. živjeti s majkom S. S. (točka II. izreke); predlagatelju I. S. naloženo mjesečno doprinositi za uzdržavanje mlljt. L. S. 1.000,00 kn, a za uzdržavanje mlljt. E. S. 900,00 kn (toč. III. izreke); određen je način održavanja kontakata

anje uzdržavanja preko između oca i djeteta (točka IV. izreke) te je odbijen je zahtjev za plać dosuđenih iznosa (točka V. izreke).

Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda preinačena je u pobijanom dijelu u toč. V. izreke te je predlagatelj obvezan za uzdržavanje mlljt. L. S. plaćati i daljnji mjesečni iznos od 700,00 kn (ukupno 1.700,00 kn), a za uzdržavanje E. S. daljnji iznos od 400,00 kn (ukupno 1.300,00 kn).

Protiv drugostupanjske presude predlagatelj I. S. podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč.3. ZPP, ali i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 28/13-dalje: ZPP). Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske presude.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

U revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev za plaćanje uzdržavanja za maloljetnu djecu stranaka.

Dakle, revizija je podnesena protiv drugostupanjske odluke donesene u posebnom parničnom postupku koji je reguliran posebnim, postupovnopravnim odredbama čl. 300. do čl. 305.d Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 - dalje: ObZ), koji uređuje postupak u sporovima o uzdržavanju.

Navedenim postupovnopravnim odredbama propisana su pravila prema kojima postupaju sudovi u posebnom postupku u sporovima o uzdržavanju. To su pravila za poseban parnični postupak koji je uređen ObZ, ali u tom istom postupku primjenjuju se odredbe ZPP ako ObZ nije drukčije određeno (čl. 264. ObZ).

Odredbom čl. 305. st. 3. ObZ, kao posebnom postupovnopravnom odredbom ObZ, propisano je da je protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Budući da ObZ sadrži posebnu postupovnopravnu odredbu (čl. 305. st. 3. ObZ) kojom izričito propisuje da je protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (izvanredna revizija), to prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda u konkretnom slučaju nije dopušteno kod odlučivanja o dopuštenosti revizije primijeniti odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, kojom je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, a na koju se tuženik poziva u reviziji jer je pobijana drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP.

Stoga revizija podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revident u reviziji navodi pitanja:

"Može li se ocjena mogućnosti roditelja za uzdržavanje maloljetne djece temeljiti na utvrđenim prihodima njegovog trgovačkog društva bez da se utvrdi dobit?"

"Je li prihod društva s ograničenom odgovornošću ujedno prihod imatelja jedinog poslovnog udjela tog trgovačkog društva?"

Obrazlažući važnost navedenih pitanja navodi da je riječ o pitanjima o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, ali se drugostupanjska presuda temelji na shvaćanju koje je suprotno temeljnim načelima pravnog poretka i temeljenim pravilima prava trgovačkih društava.

U reviziji nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke nižestupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

Da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Budući da je slijedom navedenog podnesena revizija nedopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 2. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.