Gzp-1943/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1943/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice M. U., iz Z., Dom za starije i nemoćne osobe T., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 16. prosinca 2009., 23. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici M. U. u iznosu od 3.800,00 (tritisućeosamsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 16. prosinca 2009. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. - dalje: ZS), smatrajući da joj je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-5677/08 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8446/05 te očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2010. utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

U ovoj pravnoj stvari tužiteljica M. U. je dana 5. listopada 2005. podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika M. U., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Tužba je dostavljena na odgovor tuženiku uz dopis od 10. listopada 2005., te je isti dao odgovor na tužbu dana 24. listopada 2005.

Dana 19. svibnja 2006. održano je ročište na kojem je izveden dokaz saslušanjem stranaka, te je isto ročište odgođeno radi saslušanja svjedoka koje je tužiteljica predložila u tužbi, te tuženik u odgovoru na tužbu.

Na ročištu održanom 4. prosinca 2006. saslušani su svjedoci M. U., K. B., M. U. i V. B., te je ročište odgođeno jer su stranke predložile saslušanje daljnjih svjedoka.

Podneskom od 6. veljače 2007.g. tužiteljica je predložila saslušanje još jednog svjedoka, te su na ročištu od 6. lipnja 2007. saslušani svi preostali predloženi svjedoci, tj. S. M., D. K. i Z. P.. Na istom ročištu je odbijen prijedlog tužiteljice za provođenje medicinskog vještačenja po liječniku specijalisti neuropsihijatru, te je glavna rasprava zaključena, a presuda objavljena na ročištu za objavu presude održanom dana 19. lipnja 2007.

Presudom poslovni broj P-8446/05 od 19. lipnja 2007. tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

Protiv presude tužiteljica je izjavila žalbu dana 6. prosinca 2007. koja je dostavljena na odgovor punomoćniku tuženika.

Dana 1. veljače 2008. održano je ročište povodom prijedloga tužiteljice za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe, te je isti prijedlog odbijen, a pisani otpravak rješenja dostavljen tužiteljici dana 7. travnja 2008. protiv kojeg je tužiteljica dana 18. travnja 2008. izjavila žalbu.

Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice dana 17. siječnja 2008., te je potom spis dana 22. kolovoza 2008. upućen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o žalbama tužiteljice.

Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-5677/08 od 12. siječnja 2010. odbio žalbe tužiteljice i potvrdio prvostupanjske presudu poslovni broj P-8446/05 od 19. lipnja 2007. i rješenje istog poslovnog broja od 1. veljače 2008.

Navedene drugostupanjske odluke punomoćnica tužiteljice je zaprimila 29. travnja 2010.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Obzirom da je, u konkretnom slučaju, tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima i obvezama predlagateljice, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (5. listopada 2005.) do 29. travnja 2010., kada je punomoćnica predlagateljice primila presudu suda drugog stupnja kojom je postupak pravomoćno okončan, a što ukupno iznosi četiri godine, šest mjeseci i dvadeset i četiri dana.

Iako je općinski sud u pravno relevantnom razdoblju održao pet ročišta, na kojima je saslušao veći broj svjedoka, te poduzimao druge radnje u postupku koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, to postupanje suda nije bilo u dovoljnoj mjeri učinkovito, jer se nije dostatno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08. i 123/08., dalje: ZPP) niti načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a). Ni drugostupanjski sud nije postupao u dovoljnoj mjeri aktivno, obzirom da je odluka o podnesenoj žalbi donesena tek po proteku jedne godine i gotovo pet mjeseci. Opisano postupanje sudova dovelo je do prekoračenja kriterija razumnog roka glede duljine trajanja predmetnog parničnog postupka.

Prema ocjeni ovog suda, predmetni postupak ima elemenata činjenične složenosti. Do takvog zaključka ovaj sud je došao analizom provedenog postupka, tijekom kojeg je valjalo saslušati detaljno saslušati veći broj svjedoka, a što je sve u izvjesnoj mjeri oduljilo trajanje dokaznog postupka.

Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice nije u značajnijoj mjeri doprinijela duljini trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka, imajući na umu nedovoljno učinkovito postupanje sudova, unatoč složenosti postupka, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst 55/01., 76/10).

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 3.800,00 kuna, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, te uzimajući u obzir da je postupak pravomoćno okončan, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je tijekom ovog postupka pravomoćno odlučeno o pravima i obvezama predlagateljice, nije bilo mjesta za postupanje u smislu odredbe članka 28. stavka 1. ZS -a i određivanje roka u kojemu će sud pred kojim je postupak u tijeku donijeti odluku, već je samo, u smislu istog propisa, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja, dok se odluka iz točke II. izreke temelji na odredbi iz članka 28. stavka 2. ZS-a.

U Zagrebu, 23. srpnja 2010.

S U D A C:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.