P-102/2019-28 · Općinski sud u Sesvetama

Poslovni broj 10 P-102/2019- 28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo, Zagrebačka 22

Poslovni broj 10 P-102/2019- 28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja G. J., iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M. iz R., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, dana 25. rujna 2019., zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odv. A. Č. i zamjenika punomoćnika tuženika odvj. vježbenika A. M., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), dana 8 studenog 2019.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu od 27.03.2007. godine sklopljenog između tužitelja G. J., iz K., OIB: … kao Korisnika kredita i tuženika R. A. d.d., OIB: … kao Kreditora, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik V. Ć. iz R. pod brojem OV – ..., u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva temeljem odluke tuženika, pa tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od mjeseca studenog 2007. godine pa nadalje.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: … platiti tužitelju G. J., iz K., OIB: … iznos od 7.142,47 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. do 30.6.2011. godine po stopi od 14 % godišnje, a od 1.7.2011. do 31.12.2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 75,18 kn teku od 24. studenog 2007. do isplate,

- 74,00 kn teku od 20. prosinca. 2007. do isplate,

- 74,53 kn teku od 12. siječnja 2008., do isplate,

- 74,45 kn teku od 5. veljače 2008., do isplate,

- 74,86 kn teku od 26. ožujka 2008., do isplate,

- 72,16 kn teku od 23. travnja 2008., do isplate,

- 109,48 kn teku od 14. svibnja 2008., do isplate,

- 109,57 kn teku od 4. srpnja 2008., do isplate,

- 106,32 kn teku od 30. srpnja 2008., do isplate,

- 105,17 kn teku od 10. rujna 2008., do isplate,

- 105,01 kn teku od 26. rujna 2008., do isplate,

- 112,16 kn teku od 8. studenoga 2008., do isplate,

- 105,17 kn teku od 20. prosinca 2008., do isplate,

- 110,84 kn teku od 1. siječnja 2009., do isplate,

- 110,48 kn teku od 20. siječnja 2009., do isplate,

- 109,47 kn teku od 12. veljače 2009., do isplate,

- 175,53 kn teku od 27. ožujka 2009, do isplate,

- 173,57 kn teku od 24. travnja 2009., do isplate,

- 168,00 kn teku od 22. svibnja 2009., do isplate,

- 163,38 kn teku od 2. srpnja 2009., do isplate,

- 161,64 kn teku od 30. srpnja 2009., do isplate,

- 160,47 kn teku od 15. rujna 2009., do isplate,

- 158,00 kn teku od 13. listopada 2009., do isplate,

- 154,44 kn teku od 28. listopada 2009., do isplate,

- 154,17 kn teku od 25. studenog 2009., do isplate,

- 153,42 kn teku od 21. siječnja 2010., do isplate,

- 153,26 kn teku od 28. siječnja 2010., do isplate,

- 150,14 kn teku od 13. veljače 2010., do isplate,

- 150,68 kn teku od 30. ožujka 2010., do isplate,

- 147,52 kn teku od 8. svibnja 2010., do isplate,

- 146,00 kn teku od 8. lipnja 2010., do isplate,

- 152,63 kn teku od 3. srpnja 2010., do isplate,

- 147,87 kn teku od 10. kolovoza 2010., do isplate,

- 150,68 kn teku od 8. rujna 2010., do isplate,

- 145,77 kn teku od 5. listopada 2010., do isplate,

- 139,84 kn teku od 3. studenoga 2010., do isplate,

- 143,11 kn teku od 22. prosinca 2010., do isplate,

- 147,89 kn teku od 4. siječnja 2011., do isplate,

- 139,20 kn teku od 25. siječnja 2011., do isplate,

- 137,90 kn teku od 2. ožujka 2011., do isplate,

- 132,43 kn teku od 24. ožujka 2011., do isplate,

- 129,65 kn teku od 12. travnja 2011., do isplate,

- 135,69 kn teku od 11. svibnja 2011., do isplate,

- 133,08 kn teku od 12. lipnja 2011., do isplate,

- 136,89 kn teku od 8. srpnja 2011., do isplate,

- 129,52 kn teku od 13. kolovoza 2011., do isplate,

- 121,95 kn teku od 8. rujna 2011., do isplate,

- 94,87 kn teku od 7. listopada 2011., do isplate,

- 91,76 kn teku od 8. studenoga 2011., do isplate,

- 90,13 kn teku od 13. prosinca 2011., do isplate,

- 88,37 kn teku od 3. siječnja 2012., do isplate,

- 85,51 kn teku od 9. ožujka 2012., do isplate,

- 81,69 kn teku od 6. travnja 2012., do isplate,

- 79,18 kn teku od 11. svibnja 2012., do isplate,

- 76,42 kn teku od 7. lipnja 2012., do isplate,

- 72,76 kn teku od 12. srpnja 2012., do isplate,

- 69,77 kn teku od 2. kolovoza 2012., do isplate,

- 66,35 kn teku od 4. rujna 2012., do isplate,

- 62,45 kn teku od 2. listopada 2012., do isplate,

- 60,04 kn teku od 3. studenoga 2012., u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: … naknaditi tužitelju G. J., iz K., OIB: … trošak ovog postupka u iznosu od 14.362,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. studenog 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj G. J. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom, kao davateljem kredita sklopio 27.03.2007. Ugovor o kreditu broj ... Tim ugovorom odobren mu je kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.875,53 CHF, koji se obvezao vratiti u roku od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća. U članku 2. ugovora ugovorena je kamatna stopa u visini od 5,20 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

Mjesečni anuitet je u vrijeme sklapanja ugovora iznosio 311,25 CHF ali se radi jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika mijenjao pa je 31.10.2011. iznosio 331,72 CHF. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv tuženika vođen je postupak za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača s obzirom je tuženik s korisnicima kredita pa tako i s tužiteljem sklapao ugovore u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenja jednostranom Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

S obzirom da se o promjeni kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, Trgovački sud u Zagrebu, utvrdio je da je takva ugovorna odredba ništetna te ju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Pž – 7129/13 od 13. lipnja 2014. u tom dijelu potvrdio. Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen je 27. ožujka 2007. pa navedene presude i rješenja obvezuju i u ovom postupku. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje koja se mijenja u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, slijedom čega ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope.

Iz tužbe proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojem ugovoru je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenjivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezinog obračuna utječe samo tuženik svojom jednostranom odlukom. S obzirom da tuženik nije na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, na način da bi tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, to je tuženik nesavjesnim postupanjem povrijedio primjenjive zakonske odredbe o zaštiti potrošača, te je odredba čl.2 Ugovora nepoštena i ništetna temeljem čl. 55 Zakona o zaštiti potrošača.

Ugovor o kreditu nije sadržavao niti kriterij temeljem kojeg bi se predmet obveze mogao odrediti, a ni u kojem slučaju kriterij koji bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao razumjeti. Iz navedenog, proizlazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, kao i Odluka o kamatnim stopama tuženika, nisu bile razumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču. Tuženik je tako, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući pri tom interese tužitelja, istome nametnuo ovu odredbu koja neprijeporno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača, što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

Temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, tuženik je jednostrano tijekom godina u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, i dužan mu je vratiti iznose koje mu je naplatio na temelju povećanih kamatnih stopa. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi ništetnom odredbu sadržanu u čl.

2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je redovna kamatne stope promjenjiva temeljem odluke tuženika, pa tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od mjeseca studenog 2007. godine pa nadalje. Od tuženika potražuje i iznos od 1.168,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća s pripadajućim zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška. Nakon provedenog financijskog vještačenja, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, podneskom od 17.09.2018. (list 171) tužitelj uređuje tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa od 7.142,47 kn zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos kako je to navedeno u izreci stavak II.

Tuženik R. A. d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da tužitelj nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu jer se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Potrošač izravno primjenjuju na sve ugovore o potrošačkim ugovorima o kreditu sklopljene od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. Smatra da tužitelj pogrešno tumači navedene odluke i da neosnovano zaključuje da bi tim odlukama odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim a da bi se njegov kredit trebao smatrati kreditom sa fiksnom kamatom.

Smatra da bi tužitelj trebao dokazati da promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika nisu bile opravdane i učinjene u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporna odredba nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti te je ista mijenjana zbog opravdanih razloga, u skladu sa svojim uredno obavljenim i pristupačnim općim aktima.

Prilikom formiranja i promjene kamatne stope tuženik je uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke. Promjene parametara (koji su neovisni o poslovnoj politici banke) korespondiraju sa promjenama kamatne stope tužiteljevog ugovora o kreditu s tim da su troškovi financiranja od 2007. do 2011. porasli više nego što je tuženik povećao kamatnu stopu. Razlika između kamatne stope i zbroja tih parametara ne predstavlja tuženikovu dobit jer ti parametri ne obuhvaćaju sve ostale troškove tuženikovog poslovanja.

Sklapajući ugovor o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni pa je trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima prilikom sklapanja ugovora ukazuju na rizik promjene kamatne stope tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. Tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor sa fiksnom kamatnom stopom.

Tužitelj da je kredit prijevremeno otplatio 20.11.2012. Ističe prigovor zastare na cjelokupni utuženi iznos. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe da tužitelj neosnovano traži isplatu CHF iznosa protuvrijednosti u kunama, predlaže odbiti tužbene zahtjeve te traži naknadu parničnog troška.

Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj smatra da iz tog odgovora proizlazi da među strankama nije sporno da je predmetna odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, ali da ne zna na čemu tuženik temelji svoj stav da bi imao pravo zadržati iznose koje je primio na temelju ništetne odredbe ugovora. Zastara da nije nastupila jer je tužitelj pravo zahtijevati ispunjenje obveze stekao donošenjem presude Visokog trgovački sud Republike broj Pž – 7129/13 dana 13. lipnja 2014. pa je zastara počela teći 14.06.2014., čime 5-godišnji rok zastare nije istekao. Osporava da bi promjena kamatne stope bila posljedica tržišnih uvjeta a ne posljedica tuženikove nesavjesnosti i poštenja.

Tuženik podneskom od 30. studenog 2015. obrazlaže da su kamatne stope od sredine 2007. nadalje počele rasti na sve vrste kredita radi objektivnih tržišnih okolnosti prije svega izbijanje svjetske financijske krize. Smatra da su se parametri koji predstavljaju objektivne tržišne okolnosti promijenili više nego što je tuženi povećao stopu te ponovno ističe da se ne može tumačiti niti dati zadatak vještaku kao da se radilo kreditu s fiksnom kamatnom stopom u tom smislu predlaže dati zadatak financijskom vještaku. Također ističe da je kamatnu stopu mijenjao u smislu direktive 93/13 EEZ o nepoštenim odredba o potrošačkim ugovorima. Poziva se da je istom danom mogućnost, i to odredbom toč. 2 b priloga direktive, da jednostrano izmjeni ugovor ukoliko za to postoji valjan razlog pod uvjetom da o tome obavijesti potrošača u prvoj mogućoj prilici pri čemu potrošač time ujedno stječe pravo raskinuti ugovor.

Sud je izveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (list 7 – 11 spisa), otplatni plan od 31.07.2013. (list 12-16), prijepis knjigovodstvene kartice (list 17-21 spisa), u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (list 33-35 spisa), Načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite i Načela za utvrđivanje promjene naknada za usluge ( lis31-32), u Pravilnik o obračunu kamata i naknada 2007. (list 36-66 spisa), u Pravilnik o obračunu kamata i naknada 2011.(list 67-90 spisa), skraćenu tablicu G2 i G1 (list 101-122 ) provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Z. R. stalnom sudskom vještaku iz R. v. d.o.o. (list 161-166 spisa) te je saslušan tužitelj (list 153spisa) Sud je izvršio uvid i u presudu Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž – 7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt – 249/14 – 2 od 9. travnja 2015. , uvidom u e-spis.

Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a.

Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

Među strankama je sporna valjanost čl. 2. Ugovora o kreditu broj broj … sklopljenog između tužitelja i tuženika 27. ožujka 2007., a posljedično tomu i zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, a koji se odnosi na, prema tvrdnji tužitelja, preplaćeni iznos redovne kamate tijekom trajanja ugovornog odnosa nastao zbog promjene kamatne stope u skladu s ''Odlukom o kamatnim stopama kreditora''. Sporno je i da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 2245/17).

Uvidom u Ugovor o kreditu broj broj ... utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika 27. ožujka 2007. Riječ je o namjenskom kreditu za kupnju vozila marke F. na iznos kunske protuvrijednosti 21.875,53 CHF obračunate po srednjem tečaju kreditora- tuženika na dan korištenja. Člankom 2. Ugovora ugovorena je redovna godišnja kamata u visini 5,20%, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen tužitelju po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Rok otplate kredita je 84 mjeseca (članak 4.)

Iz prijepisa knjigovodstvene kartice razvidni su iznosi mjesečnih anuiteta koje je tužitelj platio tuženiku u razdoblju od uplate prvog anuiteta 30. travnja 2007. pa do konačne otplate kredita 30. studenog 2012. i kada su uplate vršene.

Iz podneska tuženika od 15.07.2015. razvidne su promjene kamatne stope od dana sklapanja kredita 27.03.2007. pa do konačne otplate kredita 30. 11.2012. Iz istog je razvidno da je prilikom sklapanja kredita kamatna stopa iznosila 5,20%, da je krajem. studenoga 2007. bila prva korekcija kamatne stope u visini 6,20%, u svibnju 2008. druga korekcija u visini 6,75%, u ožujku 2009. treća korekcija u visini 7,75%, te krajem listopada 2011. smanjena na 7,25%.

Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z. R. dipl. oec. iz društva R. v. d.o.o. Vještaku je dano u zadatak očitovati se na okolnost visine utuženog potraživanja tužitelja prema tuženiku, uzimajući u obzir pitanja iz podneska tužitelja od 24.11.2016., dakle utvrditi razliku između iznosa koji je tužitelj platio na ime kamate obračunate prema odlukama tuženika o promjeni kamatne stope donesenim tijekom trajanja kredita i iznosa koji bi tužitelj trebao platiti temeljem Ugovora o kreditu, a kojim je među strankama ugovorena redovna godišnja promjenjiva kamata od 5,20%.

U nalazu i mišljenju vještak je utvrdio razliku u iznosu redovnih kamata obračunatih primjenom promjenjivih kamatnih stopa tuženika te naplaćenih od tužitelja, u odnosu prema redovnim kamatama obračunatima primjenom početne kamatne stope u visini 5,20% godišnje, propisane člankom 2. Ugovora o kreditu, a za cijelo razdoblje otplate kredita, počev od dana dospijeća 1. anuiteta 30.04.2007. do dospijeća posljednjeg plaćenog anuiteta u razdoblju otplate kredita, 67. anuiteta, 31.10.20124., a koja iznosi 7.142,47 kn. Naime, primjenom promjenjivih kamatnih stopa tuženika ukupno obračunate i naplaćene redovne kamate od tužitelja za cijelo razdoblje otplate kredita, od dospijeća 1. anuiteta, 30.04.2007. do dana dospijeća posljednjeg anuiteta u razdoblju otplate kredita, 67. anuiteta, 31.10.2012. iznose 5.490,49 CHF, dok primjenom početno ugovorene kamatne stope u visini 5,20% godišnje u razdoblju otplate kredita iznose 4.126,30 CHF, odnosno razlika iznosi 1.364,19 CHF odnosno 7.142,47 kn. Primjenom srednjeg tečaja tuženika, važećem za CHF na dan dospijeća svakog anuiteta pojedinačno, a koji je tuženik primjenjivao pri obračunu anuiteta, razlika u iznosu kamata obračunatih primjenom promjenjivih kamatnih stopa tuženika i naplaćenih od tužitelja u odnosu prema redovnim kamatama obračunatim primjenom početne kamatne stope u visini 5,20% godišnje za cijelo razdoblje otplate kredita iznosi 7.142,47 kn. U nalazu i mišljenju vještak je u Tabeli 1. (list 163-165spisa) prikazao pojedinačne više plaćene iznose redovnih kamata, te prikaz visine kamata obračunatih primjenom početne kamatne stope, propisane člankom 2. Ugovora o kreditu i usporedbu s plaćenim iznosima kamata.

Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti jasan, logičan i sukladan dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da niti stranke na isti nisu imale primjedbi. Tuženik je doduše prigovorio nalazu u smislu da je izrađen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa iako je ugovorena promjenjiva, te da da istim nalazom nije utvrđeno je li promjena kamatne stope učinjene od strane tuženika bila opravdane i učinjena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i je li takovo postupanje tuženika uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dakle prigovorio zadatku vještaka kako ga je sud odredio, iako prethodno nije prigovorio rješenju o određivanju vještačenja koji je uredno zaprimio).

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Člankom 502.c ZPP –a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, jer je sklopljen 27. ožujka 2007., donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Naime, uvidom u sam Ugovor o kreditu, sklopljen između tužitelja i tuženika, utvrđeno je da isti u članku 2. sadrži spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke.

Sporna odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu, identična je odredbama razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14, kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, netransparentnim promjenama kamatnih stopa, bez pregovaranja o tome sa korisnicima kredita te objašnjavanja parametara koji su tome prethodili, povrijedili interese potrošača.

Sporni Ugovor o kreditu, sklopljen među parničnim strankama, ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Tuženik, naime, nije dokazao takve okolnosti.

Sud je po prijedlogu tuženika proveo dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost je li prilikom sklapanja predmetnog ugovora postupao sa pažnjom prosječnog potrošača. Iz iskaza tužitelja (list 153) proizlazi da nije bio upozoren od banke o promjeni kamatne stope, odnosno nije dobivao obavijesti o tome. Smatrao je da je njegova dužnost plaćati rate kredita iako ga nitko pri sklapanju samog ugovora nije upozorio da bi se moglo desiti to što se dogodilo. Kredit je podigao 2007. a otplatio s 2012.godinom. Rate kredita je plaćao sam preko uplatnica, bilo u poslovnicama banke, bilo putem pošte i to tako što se prije uplate pojedine rate telefonski u banci informirao o visini rate na dan plaćanja i prema tome i vršio plaćanja. Kod sklapanja ugovora o kredita od strane banke kao najbolja opcija ponuđeno mu je da kredit podigne vezano uz švicarske franke. Ne sjeća se da se posebno govorilo o kamatnim stopama i da je o tome informiran. Ugovor je pročitao prije potpisivanja pa tako i dio ugovora koji se odnosi na kamatnu stopu. Pitao je što to znači promjenjiva kamatna stopa, u tom djelu je laik, nije mu se objasnilo u kojem iznosu više ili niže kamatne stope se može raditi. Ponuđeno mu je upravo ono što piše u ugovoru i nitko mu u banci niti kod javnog bilježnika nije objasnio što to konkretno znači, a osobno kao laik smatra da su mu to trebali objasniti. Ne radi u banci i u to se ne razumije. Svjestan je da je podigao kredit i da ga treba vratiti. Smatra da su mu detaljnije trebali objasniti ono što se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru, i smatra ga iskrenim i vjerodostojnim. Sud mu vjeruje da s tuženikom nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, već da je ponuđene uvjete kredita koji su mu preporučeni kao najbolji prihvatio, kao i da s tuženikom o spornoj odredbi nije posebno raspravljao jer mu je ugovor ponuđen kakav je i on ga je prihvatio. U takvim okolnostima, logično je i prihvatljivo da je tužitelju ponuđena opcija kreditiranja na način da je ili prihvati ili odbija, a da u same uvjete kreditiranja nije mogao intervenirati, o njima raspravljati ili ih pak dogovorno s tuženikom mijenjati. Iako je tuženik osporio iskaz tužitelja da tužitelj nije dobivao obavijesti o promjeni kamatne stope, tijekom postupka nije dostavio primjerke obavijesti koje je slao tužitelju, u dokaz svojih navoda.

Stoga je, sporna odredba članka 2. Ugovora o kreditu koja se odnosila na redovnu godišnju kamatu, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koju odredbu je unaprijed sastavio tuženik, te je tako sastavljeni ugovor o kreditu tužitelju ponuđen, bez da su tužitelj i tuženik o toj odredbi pojedinačno pregovarali i bez da je tužitelj imao ikakav utjecaj na sadržaj iste, već je uvjete kreditiranja mogao ili prihvatiti ili odbiti, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza tužitelju i kao takva ona uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja, kao korisnika kredita i banke, kao davatelja kredita, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te zabrani zlouporabe prava.

Tuženik je, unošenjem sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope na način da je način njezine promjenjivosti potpuno neodređen (sukladno Odlukama tuženika), postupio suprotno navedenim načelima obveznog prava i time je od samog početka ugovornog odnosa tužitelja doveo u neravnopravan položaj jer je sporna odredba o promjenjivosti kamate bila takva da je tužitelj na temelju nje mogao znati jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati niti ocijeniti zašto, kada i kako bi mu se tijekom kreditnog razdoblja kamatna stopa mogla kretati, odnosno mijenjati. Tužitelju buduća kamatna stopa, koja je bila ugovorena kao promjenjiva, na temelju sporne odredbe nije bila određena niti odrediva. Jedino što je tužitelju bilo određeno i precizno bila je upravo prva kamatna stopa u visini od 5,20%. Tuženik je propustio tužitelja upoznati sa parametrima koje će primjenjivati i koje je primjenjivao tijekom kreditnog razdoblja prilikom promjene kamatne stope. Isti nije tužitelju kao korisniku kredita na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji će sve čimbenici utjecati na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

Na ocjenu suda da se radi o nepoštenoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u Ugovoru kreditu sklopljenom između parničnih stranaka nema utjecaja niti činjenica da se tužitelj kod tuženika nije raspitivao o promjenjivosti kamatne stope, kao i da je vidio da je u ugovoru bilo navedeno da je kamatna stopa promjenjiva, jer izostanak tih radnji tužitelja ne čine niti daju spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope (sukladno Odluci tuženika) karakter poštene odredbe u smislu odredbi ZZP.

Sporna je odredba o načinu promjene ugovorne kamate, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nepoštena slijedom čega je ista u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03, odnosno čl. 102. ZZP ništetna pa je usvojen tužbeni zahtjev kojim se isto utvrđuje, kao u izreci stavak I.

Pritom ovaj sud ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njegovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim, prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi.

U ovom postupku nije odlučno je li tuženik u utuženom razdoblju kamatnu stopu mijenjao kao što su to činile i ostale kreditne institucije, odnosno u skladu s promjenjivosti parametara kojima je u svom poslovanju vezan. To iz razloga jer je upravo netransparentnost ugovorene odredbe razlog ništetnosti iste. Okolnost, što su možda i postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope, ne utječe na činjenicu da tužitelj o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nije bio obaviješten prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

Kako je tuženik primio više nego što je trebao na ime ugovorene redovne kamate, a s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015 i 79/18, dalje u tekstu: ZOO), dužan vratiti tužitelju preplaćeni iznos.

Naime, čl. 1111. ZOO određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO (član 214. Zakona o obveznim odnosima; ''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05), uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U tužbi od 25.05.015. tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.168,31 CHF kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana plaćanja do isplate. Nakon provedenog vještačenja, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka podneskom od 17.09.2018. potraživao je iznos od 7.142,47 kn kunsku protuvrijednost 1.364.19 CHF, dakle povisio je tužbeni zahtjev te je izmijenio pojedine mjesečne iznose na koje potražuje isplatu zatezne kamate sukladno nalazu vještaka .

Takva izmjena tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe budući je tužbeni zahtjev nominalno povišen. Iako se tuženik takvoj preinaci protivio kako u podnesku od 28.11.2018. tako i na ročištu 25.09.2019., sud je istu dozvolio jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama a sukladno čl.190. st.1, 2 i 3. sve s obzirom da ja čl.139 ZID ZPP (NN 70/19) propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva temeljio na nalazu vještaka koji dokaz je proveden nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je preinaku dozvolio.

Slijedom navedenog, usvojen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.142,47 kn, kojeg je isti platio više na ime redovne ugovorne kamate u odnosu na iznos koji proizlazi na ime redovne ugovorne kamate za ugovoreno razdoblje prema precizno definiranoj kamati po stopi od 5,20 % godišnje, sukladno čl. 1111. ZOO. Odluka o zateznoj kamati na svaki pojedini mjesečni iznos temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO. Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos od dana stjecanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa jer je tijekom postupka utvrđeno da je njegovo postupanje bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa. Tužitelj je zateznu kamatu zatražio sukladno prijepisu knjigovodstvene kartice (list 17-21 spisa) iz koje je utvrđeno s kojim datumom je vršio pojedinu uplatu.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155 ZPP-a. Naime tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Tužitelju zastupanom po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN.142/12,103/14, 118/14 i 107/15) i VPS u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Tako je tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu 1.000,00kn (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), sastav podneska od 11.11.2015.,15.04.2016.,17.09.2018. i 08.01.2019 svaki u iznosu 1.000,00kn (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova), sastav podneska od 24.11.2016. od 250,00kn (Tbr. 8. toč. 3. OT - 25 bodova), zastupanje na ročištima 01.12.2015., 05.07.2016., 10.11.2016. i 25.09.2019. po 1.000,00kn (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sveukupno 9.250,00 kn +trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 2.312,50 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu 400,00kn i presudu od 400,00 kn, trošak plaćenog financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00, ukupno 14.362,50 kn, sukladno čl. 155. ZPP - a.

Nije priznat trošak sastava podneska od 30.03.2017. jer isti nije nužan s obzirom da se uplata predujma utvrđuje potvrdom računovodstva suda a potvrdu o uplati sudske pristojbe tužitelj je mogao dostaviti u spis i bez sastava popratnog podneska. Nije priznat sastav podnesaka od 29.06.2017.,22.08.2017., 05.02.2018. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a. Nije priznat pristup ročištu za objavu presude jer isti trošak nije nužan a s obzirom da se presuda na dan objave stavlja na e-oglasnu ploču suda i time je punomoćnicima dostupna.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu, dana 8. studenog 2019.

SUDAC:

Ranka Memišević, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, o istoj odlučuje županijski sud .

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Rok za žalbu za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Rj:

I. Dna: 1. odvj. M. M., iz ZOD M. M. i B. M. uz nalog za pristojbu na presudu 400,00 kn 2. odvj. J. G., iz Odvjetničkog društva G. & G.

II. Vidi up. P., spis iznesi

III. Kal 30 dana.

Dugo Selo, 08.11.2019.

SUDAC: