Rev-2416/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2416/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću, sastavljenom od sudaca dro Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik iz Z., protiv tužene ZOIO C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. srpnja 1990. br. Gž-5188/90-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1990. br. Pn-669/89, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-5188/90-2, od 24. srpnja 1990. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1990. godine br. Pn-669/89 i sudi:

Tužena ZOIO C. iz Z. dužna je tužiteljici N. K. iz Z. platiti na ime naknade štete iznos od konvertibilnih 195.240,00 dinara (sada CRD) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 13. prosinca 1989. godine do isplate kao i naknaditi joj parnični trošak od 5.420,00 konvertibilnih dinara (sada CRD), sve u roku od 15 dana.

S ostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija, kao i sa zahtjevom za kamate na dosuđenu glavnicu od 18.V. 1988. godine do 13.XII. 1989. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1989. godine br. Pn-669/89 suđeno je:

"I. Tužena ZOIO C. iz Z. dužna je tužiteljici K. N. iz Z. na ime naknade štete, isplatiti iznos od 32.240,00 konvertibilnih dinara (sada CRD) sa zakonskom zateznom kamatom počam od 13.XII.1989. pa do isplate kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 169,00 konvertibilnih dinara (sada CRD), sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva, u iznosu od 1.568,00 konvertibilnih dinara (sada CRD) i sa zahtjevom za naknadu kamata na dosuđeni iznos glavnice od 18. V. 1988. pa do 13. XII. 1989. godine kao neosnovanim."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 24. srpnja 1990. godine br. Gž-5188/90-2,suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene protiv dijela presude Općinskog suda Zagreb od 13. prosinca 1989. godine broj Pn-669/89, kao pod stavom I izreke kojim je naloženo. tuženoj da plati tužiteljici naknadu štete preko iznosa od 15.000,00 dinara do iznosa od 32.240,00 konvertibilnih dinara - sada CRD (za iznos od 17.240,00 konvertibilnih dinara - sada CRD) pa se u tom dijelu prvostepena odluka potvrđuje.

II. Preinačava se prvostepena presuda u dijelu kad pod stavom II izreke, kojim je tužiteljica odbijena s naknadom štete u iznosu od 53.000,00 dinara (sada CRD) i sudi:

Tužena je dužna platiti tužiteljici još naknadu štete u iznosu od 53.000,00 konvertibilnih dinara (sada CRD) sa zakonskom zateznom kamatom od 13. prosinca 1989. do isplate kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka još u iznosu od 1.297,00 konvertibilnih dinara (sada CRD) sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaše kao neosnovana žalba tužiteljice protiv dijela prvostepene presude kao pod stavom II izreke, kojim je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 1.515,00 konvertibilnih dinara (sada CRD) kao i sa zahtjevom za naknadu kamata na dosuđenu glavnicu od 18. V. 1988. godine do 13. XII. 1989. godine, pa se u tom dijelu prvostepena odluka potvrđuje."

Protiv drugostepene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog, prava i predložila da se pobijana presuda preinači i tužiteljici dosudi naknada štete prema zahtjevu tužbe odnosno u višem iznosu od dosuđene sa pripadajućim kamatama i parničnim troškom te troškom revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija je djelomično osnovana.

Ovaj revizijski sud nalazi da je drugostepeni sud pogrešno primijenio odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89) koji je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima("NN", br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje Z00) kada su utvrđene tužiteljici naknada za.pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 15.000,00 konvertibilnih, dinara (sada CRD) za strah 7.000,00 konvertibilnih dinara (sada CRD) te naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 21.000 HRD a ne više od tih iznosa. Isto tako u primjeni čl. 201. ZOO i naknada za gubitak djeteta u iznosu od 42,000 HRD također je utvrđena u preniskom iznosu.

Naime, ovaj je sud preocjenjujući sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih ovisi visina navedenih naknada za traženu neimovinsku štetu našao da primjerena naknada za fizičke bolove tužiteljici iznosi 30.000 HRD, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 80.000 HRD, naknada zbog gubitka djeteta u iznosu od 70.000 HRD te za pretrpljeni strah u iznosu od 15.000 HRD.

Ovaj je sud imao u vidu da je tužiteljica kritičnog dana zadobila udarno krvne podljeve glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice, te imala pobačaj djeteta od dva mjeseca, da je od zadobivenih povreda trpila jake bolove tjedan dana, srednje dva tjedna te slabe četiri mjeseca, da su ozljede smanjile životn u i radnu sposobnost tužiteljice u procentu od 15%, da se radi o ozljedi vitalnog dijela tijela, kao i da iza ozljeđivanja postoji neurotiziranost tužiteljice i na kraju da je pretrpjela strah jaki tri dana, srednji 10 dana, a manji tri mjeseca. Osim toga ovaj je sud uzeo u obzir životnu dob tužiteljice (rođena 1962. godine) i da će posljedice na tjelesnom i duševnom zdravlju tužiteljice trpiti dugi niz godina kao i da ima duševne bolove zbog gubitka djeteta.

Osim toga ovaj je sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu navedene neimovinske štete, kao i visini njene naknade vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.