Rev-1339/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1339/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Borisa Guttmanna i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz Č., koju zastupa punomoćnik S. V. S. P. Ž. međinurske - čakovec, protiv tuženika Č. d.d. Č., koje zastupa punomoćnik Z. A., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 19. ožujka 1998. godine, br. Gž-54/98., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 5. prosinca 1997. godine, br. P-812/97., u sjednici održanoj dana 23. rujna 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice A.P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Čakovcu od 5. prosinca 1997. godine, br. P-812/97. suđeno je:

"I. Tuženik Č. d.d. Č. dužan je tužiteljici A.P. isplatiti na ime otpremnine po čl. 118. Zakona o radu iznos od 8.501,88 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 15. 10. 1996. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. S viškom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa tužiteljica se odbija."

Presudom Županijskog suda u Čakovcu od 19. ožujka 1998. godine, br. Gž-54/98. suđeno je:

"Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, usvaja se žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-812/97. od 5. 12. 1997. godine i sudi:

Tuženik Č. d.d. Č. dužan je tužiteljici A.P. isplatiti na ime otpremnine po čl. 118. Zakona o radu iznos od 6.873,71 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 15. 10. 1996. godine pa do plateža, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

S viškom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa, tužiteljica se odbija." Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev

reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužiteljice, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

U ovoj pravnoj stvari revidentica navodima revizije ne upućuje na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka te ovaj sud cijeni da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Neosnovana je tvrdnja revidentice da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

U revizijskoj fazi postupka ostalo je kao sporno da li je tuženik obvezan isplatiti netto ili brutto iznos otpremnine.

Tužiteljica, naime smatra da se visina otpremnine ima obračunati temeljem podataka o tromjesječnoj prosječnoj brutto plaći isplaćenoj tužiteljici, dok sud drugog stupnja ocijenjuje da se otpremnina treba obračunati temeljem podataka o tromjesječnoj prosječnoj netto plaći isplaćenoj tužiteljici.

Protivno revizijskim navodima tužiteljice ovaj je sud ocijenio da je sud drugog stupnja pravilno ocijenio da se primjenom odredbe čl. 118. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95. - dalje ZR) visina pripadajuće otpremnine tužiteljici ima obračunati upravo temeljem netto plaće isplaćene tužiteljici (a ne one brutto kako to tužiteljica smatra). Naime, prema čl. 118. st. 2. ZR određivanje otpremnine se temelji na prosječnoj mjesečnoj plaći isplaćenoj zaposleniku. Zaposleniku se isplaćuje netto plaća (a ne brutto) koja, dakle, ima poslužiti kao osnov za određivanje pripadajuće otpremnine zaposleniku. Stoga nije u pravu tužiteljica kad prigovara pravilnosti obračunate joj otpremnine.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga, te je revizija tužiteljice primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. rujna 1998.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.