Rev-1250/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1250/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Jakoba Miletića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š.F. iz …, koju zastupa punomoćnik mr. A.Š., odvjetnik iz V.G., protiv tuženika D.F. iz V.G., …, kojeg zastupa punomoćnik O.Č., odvjetnik iz Z., radi zadržavanja stanarskog prava, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. siječnja 1995. godine, br. Gž-4804/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 9. prosinca 1993. godine, br. P-782/93., u sjednici održanoj dana 9. srpnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da tužiteljica zadržava stanarsko pravo na dvoiposobnom stanu u V.G., …, površine oko 72 m5, pa da se naloži tuženiku iseljenje i predaje stana tužiteljici slobodnog od osoba i stvari. Tužiteljica je obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak od 360,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev, ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik je u odgovoru osporio sve navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

O izjavljenoj reviziji nije se izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Prema navodima revizije pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama glede žalbenih razloga, jer da se sud o njime nije očitovao, zbog čega se pobijana presuda ne može valjano ispitati.

Ovaj sud nalazi da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Naime, drugostupanjski sud je postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, kada je ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Pobijana presuda nema ni nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da su tužiteljica i tuženik u tijeku brakorazvodne parnice dana 14. svibnja 1990. godine, sklopili sporazum o diobi zajedničke imovine, kojim su se između ostalog sporazumjeli i o tome da tuženik nakon razvode braka zadržava stanarsko pravo. Utvrdili su i to da je tužiteljica 8. svibnja 1990. godine trajno prestala koristiti taj stan. Također su utvrdili da je brakorazvodnom presudom svakom od roditelja povjereno jedno maloljetno dijete i da je ova odluka izmijenjena odlukom organa starateljstva, tako da je i drugo maloljetno dijete povjereno tužiteljici kao majci.

Kod tako utvrđenih činjenica pravilno su sudovi zaključili da su se stranke sporazumjele o tome tko zadržava stanarsko pravo, pa su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 65. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89, 59/90, 22/92, 70/93.) kada su odbili tužbeni zahtjev. Pri tome je pravilno ukazano i na to da kasnija izmjena odluke o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj ne može utjecati na ishod ove parnice, te da je tužiteljica mogla u posebnom postupku pobijati sporazum o zadržavanju stanarskog prava zbog postojanja mana volje, jer se o tome ne može raspravljati samo na osnovu prigovora.

Navodima revizije pobijaju se i činjenična utvrđenja, što nije dopušteno, jer se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužiteljice odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. srpnja 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)