Court dismisses appeal in traffic accident case, upholding first-instance conviction for negligent causing of accident.
Legislator summary
AI generatedThe Varaždin County Court dismissed the defendant's appeal against the first-instance judgment convicting him of negligent causing of a traffic accident. The defendant argued for a retrial, but the court found the first instance correctly established that the defendant failed to check the crossing pedestrian despite being able to see them, thus creating the danger. Consequently, the court confirmed the conviction and the suspended sentence of four months imprisonment.
Legislator headnote
AI generatedčl. 227. st. 1. i 2. KZ/11; čl. 43. st. 2. ZOSPNC; čl. 41. KZ/11; čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08; čl. 482. ZKP/08: The court ruled that a driver who fails to perform mandatory safety checks before maneuvering, thereby endangering a crossing pedestrian, is criminally liable for negligent causing of a traffic accident, regardless of the pedestrian's own improper behavior.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 19 Kž-62/18-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. P., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-372/14 od 29. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2018.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženika A. P. i potvrđuje pobijana presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom suda prvoga stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavljen izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Šibeniku pod broj: K-372/14 od 8. siječnja 2015., a zatim je optuženik A. P. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude te je na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora 4 mjeseca s time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08 optuženik je obvezan da na ime troškova angažiranja prometnog vještaka plati iznos 3.376,00 kn i paušalni trošak u iznosu 600,00 kn, odnosno ukupno 3.976,00 kn u korist državnog proračuna Republike Hrvatske. Protiv te presude je optuženik A. P. osobno i putem branitelja N. D., odvjetnika iz Š., pravovremeno podnio žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da se predmetna žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-69/18 od 2. veljače 2018. vratio ovome sudu drugog stupnja.
Žalba nije osnovana.
Premda je optuženik uložio dvije žalbe ovaj ih je drugostupanjski sud razmotrio kao jednu jedinstvenu, budući da su one po svom sadržaju posve identične.
Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da se pobijana presuda ne može ispitati, budući da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni. Pri tome žalitelj, kako bi potkrijepio ovaj navod, citira jedan dio 4. odlomka na 4. strani obrazloženja presude.
Ovaj drugostupanjski sud može se složiti sa žalbenom tvrdnjom da rečenična konstrukcija na koju se optuženik poziva nije do kraja jasna, ali to ne znači da se zbog toga pobijana presuda ne može meritorno ispitati. Naime, ovdje se radi tek o jednoj rečenici koja, istina, nije najs(p)retnije koncipirana, ali iz preostalog dijela obrazloženja proizlaze u dovoljnoj mjeri razumljivi i određeni argumenti kojima se prvostupanjski sud vodio kod donošenja napadane odluke.
Stoga žalba iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.
Ispitujući pak pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od bitnih postupovnih povreda na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.
Nije u pravu optuženik niti kada predmetnu presudu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da u žalbi ne tvrdi da sud prvoga stupnja koju od odlučnih činjenica nije utvrdio (čl. 470. st. 3. ZKP/08).
U sklopu ove žalbene osnove optuženik smatra da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno zaključio da je on počinio inkriminirano kazneno djelo jer da se uzrok nastanka ove prometne nesreće nalazi u tome što je oštećenik mopedom obavljao radnju pretjecanja na mjestu gdje je to zabranjeno, a osim toga mogao je, prema utvrđenju prometno- tehničkog vještaka, izbjeći sudar kočenjem.
Suprotno u bitnome iznijetim žalbenim navodima prvostupanjski sud je, prema ocjeni ovog žalbenog suda, na temelju valjane ocjene provedenih dokaza i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sasvim opravdano zaključio da je optuženik A. P. ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 kojim se tereti.
Nesporno je da je imenovani optuženik kritične zgode upravljajući osobnim automobilom vršio radnju skretanja ulijevo na parkiralište i da je tom prilikom na lijevoj prometnoj traci, gledajući u smjeru kretanja njegova vozila, došlo do sudara s mopedom kojim je upravljao oštećenik K. Š., a koji je u tom času bio u pretjecanju vozila ispred sebe, pri čemu je spomenuti vozač mopeda zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma ključne kosti. Točno je da je oštećenik obavljao radnju pretjecanja na dijelu ceste gdje je to zabranjeno zbog označene pune uzdužne linije na kolniku, ali ta činjenica ne može ekskulpirati optuženika zbog njegovog kršenja blanketnog prometnog propisa iz čl.
43. st.
2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11 – pročišćeni tekst, 80/13, 158/13 – odluka Ustavnog suda, 52/14, 64/15 i 108/17, u daljnjem tekstu: ZOSPNC). Prema navedenom prometnom pravilu prije započinjanja radnje vozilom (uključivanje u promet, prestrojavanje, mijenjanje prometne trake, pretjecanje, obilaženje, zaustavljanje, skretanje udesno ili ulijevo i sl.) vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.
Dakle, opći standard postupanja u poduzimanju bilo koje radnje u cestovnom prometu može se sažeti u nekoliko vozačevih obveza: provjera u retrovizorima (unutarnjem i vanjskom) i okretanjem glave situacije iza vozila; procjena položaja, smjera i brzine kretanja drugih sudionika u prometu iza vozila; uključivanje pokazivača smjera. Angažirani prometno-tehnički vještak je u stručnoj analizi predmetne prometne nesreće zaključio da je oštećenik u svojstvu vozača mopeda započeo manevar pretjecanja na lijevoj prometnoj traci prije no što je optuženik kao vozač osobnog automobila započeo radnju skretanja vozilom ulijevo i to je, kako ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, ona ključna činjenica iz koje se izvodi jasan zaključak da je optuženik prekršio naprijed naznačenu blanketnu zakonsku odredbu i time iz nehaja izazvao inkriminirani prometni udes.
To poradi toga što je optuženik objektivno bio u mogućnosti pravovremeno uočiti oštećenika, koji je u času kada je optuženik započeo sa skretanjem ulijevo već bio u fazi pretjecanja na lijevoj prometnoj traci, i vodeći računa o njegovom položaju, smjeru i brzini kretanja, trebao je u danim okolnostima odustati od namjeravane radnje, no kako to nije učinio, svojim je postupkom ustvari prepriječio put prolaza oštećeniku i time zapravo sa svoje strane uzrokovao ovu prometnu nesreću. Činjenica da je oštećenik nepropisno pretjecao njegov (oštećenikov) je doprinos nastanku ove nezgode, ali ona ne ekskulpira optuženika, jer je on sukladno čl.
43. st.
2. ZOSPNC bio dužan izvršiti naprijed precizirane provjere, a sve u cilju da namjeravanom radnjom ne dovede u opasnost druge sudionike u prometu. Jednako tako optuženika ne može osloboditi kaznenopravne odgovornosti niti okolnost što oštećenik nije primjereno ili pravodobno reagirao. Drugim riječima, neadekvatno ili pogrešno reagiranje kao refleksna reakcija oštećenika bez utjecaja je na konkretnu kaznenu odgovornost optuženika.
Slijedom iznijetog žalba optuženika nije uvažena niti iz ove žalbene osnove. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na ispravno i cjelovito utvrđeno činjenično stanje u svemu pravilno primijenio materijalno kazneno pravo i nije ni na koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a na što žalbeni sud, sukladno obvezi iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08, pazi i po službenoj dužnosti. Činjenično opisanu inkriminaciju, koju je osnovano našao utvrđenom, prvostupanjski sud je pravilno podveo pod pravnu oznaku kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, jer je s pravom zaključio da je takvim postupanjem optuženik ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz naznačene zakonske odredbe i to, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu.
Odluku o uvjetnoj osudi optuženik osporava isključivo zbog, po njemu, pogrešnog zaključka suda prvoga stupnja o njegovoj krivnji za izazivanje konkretne prometne nesreće.
Valja reći da je pravilnom ocjenom ispravno utvrđenih olakotnih okolnosti (optuženikova neosuđivanost, njegovo očinstvo nad jednim maloljetnim djetetom i doprinos oštećenika nastanku ove prometne nezgode), dok otegotne nije našao, prvostupanjski sud optuženiku izrekao kaznenopravnu sankciju u obliku uvjetne osude koja je u svim elementima primjerena stupnju krivnje (svjesni nehaj), pogibeljnosti djela i osobi optuženika te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u skladu s čl. 41. KZ/11. Treba primijetiti da je optuženiku izrečena kazna zatvora tek nešto viša od najmanje mjere kazne propisane za to kazneno djelo, a istodobno mu je određeno najkraće zakonsko vrijeme provjeravanja.
Slijedom svega izloženog valjalo je stoga na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 6. ožujka 2018.
Zapisničarka
Predsjednik vijeća
Sanja Hajdarović v. r.
Zdravko Pintarić v. r.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Upraviteljica sudske pisarnice
Mirjana Badanjak