Revr-137/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 137/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., zastupanog po punomoćniku Š. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. r. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1918/08-2 od 26. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9082/02-48 od 19. svibnja 2008. i protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9082/08-48 od 19. svibnja 2008., u sjednici održanoj 25. ožujka 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1918/08-2 od 26. svibnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9082/02-48 od 19. svibnja 2008. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće između radnog mjesta Voditelja mentora u PJ H. t. (RJ …) i radnog mjesta Urednika redakcije (… program) odnosno radnog mjesta Urednika … za razdoblje od 1. svibnja 2002. do 10. veljače 2008. u neto iznosu od 222.303,92 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1918/08-2 od 26. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9082/02-48 od 19. svibnja 2008. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. travnja 2002. dat tužitelju te sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto Urednika … (… program) odnosno na radno mjesto Urednika …, kao nedopuštena.

II. Revizija tužitelja na rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9082/02-48 od 19. svibnja 2008. odbacuje se kao nedopuštena.

III. Očitovanje tužitelja na reviziju tuženika odbacuje se kao nedopušteno.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. travnja 2002. dat tužitelju te je odbijen sa zahtjevom za vraćanje tužitelja na radno mjesto Urednika … (… program) odnosno na radno mjesto Urednika … u roku od 8 dana.

Ujedno je odbijen zahtjev za isplatu tužitelju razlike plaće između radnog mjesta V. m. u PJ H. t. (RJ … program) i radnog mjesta Urednika … (… program) odnosno radnog mjesta Urednika … za razdoblje od 1. svibnja 2002. do 10. veljače 2008. u neto iznosu od 222.303,92 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sa tijekom sve pobliže opisano u izreci te presude. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. listopada 2003.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj s time da navodi da pored redovne revizije podnosi i izvanrednu reviziju, a sve zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizijom pobija i rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. listopada 2003. nedopuštenom. Tako predlaže da se revizija prihvati, pobijanu presudu preinači tako što bi se prihvatili tužbeni zahtjevi u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužitelju, a podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Traži i troškove revizije.

U odgovoru na reviziju tuženik se reviziji usprotivio smatrajući je neosnovanom pa je predložio da se ona odbije.

Na odgovor na reviziju tužitelj se očitovao smatrajući ga neosnovanim.

Revizija tužitelja izjavljena na presudu suda drugog stupnja je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana, dok je revizija tužitelja izjavljena na rješenje suda prvog stupnja nedopuštena.

Naime, tužitelj revizijom pobija rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenim odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. listopada 2003. Međutim, tužitelj se na ovo rješenje suda prvog stupnja nije žalio zbog čega više ne može takvu odluku pobijati revizijom jer je revizija dopuštena, uz zakonom predviđene uvjete, samo u pobijanju odluke suda drugog stupnja sukladno čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP).

Zato je revizija tužitelja izjavljena na rješenje suda prvog stupnja nedopuštena pa je tu reviziju valjalo odbaciti pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP.

Očitovanje tužitelja na odgovor na reviziju tuženika nije dopušteno zbog čega je i to očitovanje tužitelja valjalo odbaciti te tako u tim dijelovima riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Stranka može izjaviti izvanrednu reviziju sukladno odredbi iz čl. 382. st. 2. ZPP samo ako protiv presude koja se pobija nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija).

Predmet spora je dopuštenost otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu u smislu čl. 114. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 38/05, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 - dalje: ZR). U revizijskom stadiju postupka nije sporno da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika, kao poslodavca, za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim okolnostima.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa.

U ovom predmetu nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa jer je tužitelj i dalje u radnom odnosu kod tuženika, kao poslodavca. Zbog toga se dopuštenost revizije prosuđuje po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP, kojim je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

U konkretnom slučaju, zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ne odnosi se na novčanu svotu pa je, prema čl. 40. st. 2. ZPP, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Iz spisa proizlazi da tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, a da sud tijekom prvostupanjskog postupka, tj. do zaključenja glavne rasprave nije utvrdio vrijednost predmeta spora pa se, na temelju čl. 40. st. 5. ZPP, smatra da vrijednost predmeta spora u odnosu na taj zahtjev iznosi 50.000,00 kuna.

Budući da vrijednost predmeta spora tog dijela pobijane presude ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kuna, revizija tužitelja u navedenom dijelu nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st.1 ZPP.

No, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana.

Stoga, izvanredna revizija treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije.

Revident nije određeno naveo pravno pitanje. Kako stoga nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, valjalo je odbaciti reviziju u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (čl. 392. st. 1. ZPP).

Međutim, u odnosu na novčani dio zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu razlike plaće između radnog mjesta V. m. u PJ H. t. (RJ … program) i radnog mjesta Urednika … (… program) odnosno radnog mjesta Urednika …, dopuštena je redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, budući da vrijednost premeta spora iznosi 222.303,92 kn. Stoga je u tom dijelu revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP-a. Tom je odredbom zakona propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Ispitujući na takva način pobijanu presudu, ne nalazi se da je u njenom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelj u reviziji ne iznosi određeno koje su to bitne povrede počinjene u postupku pred sudom, pa tako niti pred sudom drugog stupnja, a revizijski sud nije ovlašten istraživati jesu li neke bitne povrede parničnog postupka počinjene, osim one na koju pazi po službenoj dužnosti.

Također revizijski sud nije ocjenjivao dijelove revizije koji se svode na prigovore glede utvrđenog činjeničnog stanja jer to nije dopušteni revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Suprotno revizijskim navodima i materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće odbijen kao neosnovan.

Radnik ima pravo na isplatu plaće za slučaj otkaza ugovora o radu ukoliko se utvrdi da je takav otkaz nedopušten u kojem slučaju bi se radnik vratio u ono stanje kakvo je bilo prije otkazivanja, te bi imao pravo i na isplatu plaće, odnosno razlike plaće, sukladno čl. 83. st. 1. ZR-a.

No, imajući u vidu kako je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev za otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. travnja 2002. pravomoćno odbijen, a revizija za taj dio odbačena, samim time tužitelj niti nema pravo na isplatu razlike plaće pa je njegov zahtjev neosnovan.

Prema tome u navedenom dijelu valjalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Zagreb, 25. ožujka 2015.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

.