I Kž-29/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 29/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H. V., zbog kriv. djela iz čl. 41. st. 1. KZH, u vezi čl. 19. Krivičnog zakona SFRJ, preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 8. studenog 1990. broj K 20/90, u sjednici održanoj 19. studenog 1992. u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Kovačić mr Vladimira,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. H. V. a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostepena presuda i predmet vraća nadležnom prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e :

Pobijanom presudom prvostepeni sud oglasio je krivim opt. H. V., zbog kriv. djela iz čl. 41. st. 1. KZH, u vezi čl. 19. KZJ, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, pa mu je za to djelo na temelju čl. 52. i 53. KZJ izrečena uvjetna osuda, i po čl. 41. st. 1. KZH utvrđena mu kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine. Na temelju čl. 69. KZJ od optuženika je oduzet lovački nož, a po čl. 98. st. 1. Zakona o krivičnom postupku, preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), optuženik je dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka, kako je to specificirano u izreci. Na temelju čl. 108. st. 2. ZKP oštećenik je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom

I Kž 29/1991-3

upućen na parnicu.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. H. V. po svom branitelju L. A., odvjetniku iz Z., iz svih razloga označenih u čl. 363. ZKP "obrazlažući međutim, žalbene osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Ujedno je predložio da se njega i branitelja pozove na sjednicu drugostepenog vijeća. Međutim, u skladu s odredbom čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/91), odredba čl. 371. ZKP se ne primjenjuje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Javno tužiteljstvo Hrvatske, vraćajući spis, dostavilo je u smislu čl. 370. st. 2. ZKP, pismeni prijedlog da se žalba optuženika uvaži i pobijana presuda ukine, a kod istog je prijedloga ostao i sjednici prisutan zamjenik javnog tužitelja Hrvatske, Kovačić mr Vladimir.

Žalba je osnovana.

U pravu je optuženik kad u žalbi ističe i obrazlaže učin bitne povrede odredaba krivičnog postupka, jer su takve povrede, i to iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP doista i ostvarene u prvostepenom postupku. Sastoje se u nenavođenju razloga o odlučnim činjenicama, koji su uz to i nejasni, a na te povrede pazi ovaj drugostepeni sud i po službenoj dužnosti.

Naime, optuženik se u ovom postupku branio tvrdeći da je oštećenik napao njegova prijatelja Č. E., udarivši ga, pa kad je nakon toga krenuo prema njemu, da se preplašio i zato reagirao nožem, što su potvrdili saslušani svjedoci Č. E. i B. A. (u presudi pogrešno naveden kao B. A.) za razliku od ošt. Š. D..

Prvostepeni sud oglašava optuženika krivim, bez ikakve ocjene i analize rezultata provedenog postupka, pa je ostalo nerazjašnjeno na temelju čega je to učinio, kome vjeruje, a kome ne, i iz kojih razloga, a zaključak prvostepenog suda o fizičkom suprostavljanju optuženika i njegovih prijatelja oštećeniku, proizvoljan je zaključak suda, jer nije vidljivo na temelju čega to proizlazi.

I Kž 29/1991-3

Osim toga, radi se o umišljajnom krivičnom djelu, sa osnovnom pretpostavkom svijesti u umišljaju učinioca da ovakvim svojim postupcima može nanijeti tešku tjelesnu povredu, o čemu u presudi uopće nema razloga, pa je ova odlučna činjenica ostala potpuno nejasna i nerazjašnjena.

U smislu odredbe čl. 357. st. 7. ZKP sud je dužan u obrazloženju presude određeno i potpuno izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kap dokazane ili nedokazane, dajući osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a obrazloženje presude mora biti takvo da u cijelosti, logično i potpuno, obrazloži činjenični supstrat konkretnog predmeta.

Propuštanjem davanja takvih razloga ne može se ispitati bez ponovne rasprave istinitost i potpunost pravno odlučnih činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda.

Stoga je valjalo, uvaženjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti nadležnom prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku nadležni prvostepeni sud će otkloniti ukazane mu bitne povrede odredaba krivičnog postupka, u cijelosti postupiti u skladu s uputama ovog drugostepenog rješenja, pa će nakon ponovno provedene rasprave i okolnosne analize rezultata cjelokupnog postupka donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

Slijedom svega izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 385. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 19. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r. Horvatinović mr Ružica, v.r.