Rev-1798/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1798/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. mldb. V. G. iz U., i 2. mldb. I. G. iz U., koje zastupa majka i zz L. G. iz U. protiv tuženika F. G. iz U., radi uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. prosinca 1998. godine, br. Gž 1473/98-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Bujama od 14. srpnja 1998. godine, br. P 343/97-78, u sjednici održanoj 29. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je on obvezan da za uzdržavanje obje tužiteljice (svoje djece) plaća iznos od 1.000,00 kn mjesečno (za obje) i to od podnošenja tužbe (18. ožujka 1996. godine) pa nadalje sa kamatom na dospjele iznose.

Protiv drugostupanjske presude je tuženik pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (kako izričito navodi) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako se iz sadržaja revizije razabire. Predlaže da se presude preinače, a da se on obveže na plaćanje doprinosa u iznosu od 800,00 kn mjesečno i to do 31. prosinca 1997. godine, a tek od 01. siječnja 1998. godine po 1.000,00 mjesečno, ili da se obje presude ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Već pravomoćnom presudom drugostupanjskog suda br. Gž 793/86-2 od 16. rujna 1996. godine tuženik je obvezan na plaćanje uzdržavanja svojoj djeci tužiteljicama u iznosu od 800,00 kn mjesečno. Revizija protiv te odluke je odbijena do iznosa od 800,00 kn (br. Rev 122/97-2 od 5. veljače 1997. godine), a ukinut je dio presude preko 800,00 kn do 1.000,00 kn.

U nastavku postupka, do donošenja nove odluke kojom je osuđen tuženik da plaća 1.000,00 kn mjesečno, utvrđeno je, da za oboje djece (iz njegovog ranijeg braka) tuženik ne plaća ništa, jer njihova majka (po dogovoru sa tuženikom) naplaćuje stanarinu za njihov stan (kuću) za uzdržavanje djece. Upravo zbog ove okolnosti i činjenice Vrhovni je sud ukinio dio ranije donesenih presuda, preko 800,00 kn, jer nije bila utvrđena starost djece, njihove potrebe i koliko tuženik doprinosi za njihovo uzdržavanje.

Kada su sudovi utvrdili (a to ne poriče tuženik), da ne plaća ništa za uzdržavanje te djece, sudovi su nižestupanjskim presudama obvezali tuženika na plaćanje doprinosa za uzdržavanje u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno za obje tužiteljice.

Prema odredbi čl. 386. st. 3. Zakona o parničnom postupku, revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato se u smislu navoda revizije, za taj revizijski razlog ista odluka ne može ispitati.

No, treba dodati, da tuženik ustvari i ne pobija utvrđene činjenice (u pogledu imovinskih prilika majke tužiteljice i njegovih prihoda i potreba), već ističe da nije u mogućnosti plaćati više od 800,00 kn mjesečno od tužbe do 31. prosinca 1997. godine, što ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Iz utvrđenih činjenica o imovinskim prilikama djece, njihove majke koja ih čuva i odgaja, zdravstvenog stanja mldb. V. (celijakina bolest) zbog koje to dijete iziskuje veće troškove, a posebno kod utvrđenja da tuženik, osim svoje mirovine (1.700,00 kn mjesečno) zarađuje i dopunski iznajmljivanjem stana turistima, te radeći na sajmu automobila (za vrijeme kada je povećan doprinos), ovaj sud zaključuje kako je tuženik u mogućnosti i dužan plaćati doprinos za uzdržavanje od 1.000,00 kn mjesečno za oboje djece i za sporni period (od tužbe do 31. prosinca 1997. godine), pa su nižestupanjski sudovi pravilno primjenili materijalno pravo i revizija tuženika nije osnovana, te ju je trebalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 29. rujna 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.