I Kž-670/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-670/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. J.V. zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja Rijeka podnešenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 29. lipnja 1995. godine, br. K-46/95. (Kv-70/95.), u sjednici održanoj dana 23. studenoga 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Vojnog suda u Rijeci na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 58/92. i 39/95, - u daljnjem tekstu Zakon o oprostu), obustavljen je krivični postupak protiv J.V. zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 3. OKZRH, pobliže činjenično opisano u optužnom prijedlogu Vojnog tužiteljstva u Rijeci od 15. veljače 1995. godine, br. Kt-26/95.

Protiv toga rješenja vojni tužitelj je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom dopisu od 2. studenog 1995. godine, br. Ktž-1133/95., naveo je da su žalbeni navodi osnovani, te da žalbu treba uvažiti.

Žalba nije osnovana.

Protivno stajalištu žalitelja, a kod činjenice da je okr. J.V. terećen da je kao pripadnik 111. brigade Hrvatske vojske bez znanja i odobrenja njemu nadređenih časnika u toj postrojbi napustio postrojbu 10. kolovoza 1994. i iz nje izbivao sve do 5. siječnja 1995. godine, iz čega bi, dakle, proizlazilo, da je okrivljenik inkriminirano djelo, u svakom slučaju počinio za vrijeme trajanja agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno za vrijeme ratnog stanja, onda je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u konkretnoj krivično pravnoj stvari primijenio Zakon o oprostu, i protiv okrivljenika zbog utuđenog krivičnog djela, obustavio krivični postupak, jer je djelo počinjeno u okviru vremena koje je obuhvaćeno Zakonom o oprostu (prema izmjenama Zakona o oprostu od 9. lipnja 1995. godine), a i u vezi je s ratom, neovisno o tome što je ovdje neposredni zaštiti objekt očuvanje ustrojstva i uspješnog djelovanja oružanih snaga Republike Hrvatske, i neovisno o tome, što okrivljenik nije formalno terećen da je osnovno krivično djelo

iz

čl.

169.

st.

3. OKZRH

učinio

pod

takvim

kvalifikatornim okolnostima koje sadrže odredbe čl. 178. OKZRH (kažnjavanje za krivična djela počinjena u vrijeme ratnoga stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti), kada je iz svega iznijetog očito, da je okrivljenikovo kršenje vojne discipline, odnosno počinjenje djela, upravo uvjetovano navedenim ratnim događanjima.

Zbog navedenog razloga, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP trebalo je žalbu vojnog državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 23. studenog 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.