Legislator Case Law & Legislation
Gž-1654/2014-2 AI generated

Appeal dismissed; appeal court upheld lower court's dismissal of teacher's wrongful dismissal claim.

Case Number Gž-1654/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The appeal court dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment regarding the termination of her employment contract. The plaintiff argued the dismissal was illegal and unreasoned, citing witness testimony and an alleged unfair probationary assessment, while the defendant maintained the decision was lawful. The court rejected these claims, finding the first-instance court correctly applied the law and that the plaintiff failed to substantiate her allegations, leading to the confirmation of the dismissal.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 368. st. 1. ZPP; Čl. 112. st. 2. ZR; Čl. 356. st. 1. ZPP; Čl. 154. st. 1. ZPP; Čl. 35. st. 3. ZR: The appeal court must reject an appeal as unfounded if the first-instance court's factual and legal findings are correct, and the appellant fails to provide sufficient evidence to overturn the decision on termination of employment.

Keywords

AI generated
wrongful dismissal appeal probationary period assessment labor contract termination appeal court review unfounded appeal dismissal labor law dispute judicial review standard

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
VSRH u Revr-1299/2014-2 od 9.9. 2014. godine
VSRH u Revr-1149/2012-2 od 1.10. 2013. godine
VSRH u Revr-377/2013-2 od 9. rujna 2014. godine

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borellia 9

10 Gž - 1654/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.G. iz Z… Ul. A.S..., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Vedranu Uraniji, dipl. pravniku u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, Županijski ured Zadar, protiv tuženika škola P.H. i V. iz Z… Dr. Ul. F.T., OIB: …, zastupane po ravnateljici J. G. ova po punomoćnicima A. G. i Š. N., odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu i dr., odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1857/13 od 29. travnja 2014. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2015. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja I.G. kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1857/13 od 29. travnja 2014. godine.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1.Utvrđuje se da je nezakonita, neosnovana i nedopuštena odluka tuženika po ravnateljici o otkazu ugovora o radu tužitelju od 22. srpnja 2013. godine, koja je zaprimljena 27. 07. 2013. godine i odluka tuženika po školskom odboru od 23. 08. 2013. godine koja je zaprimljena 03. 09. 2013. godine, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja u radni odnos i na rad na poslove nastavnika računalstva / informatike, te da mu nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II.Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.“

Rješenjem prvostupanjskog suda, riješeno je:

„Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere vraćanjem tužitelja u radni odnos i na rad na poslove nastavnika računalstva/informatike.“ Na citiranu presudu i rješenje prvostupanjskog suda žalbu je izjavio tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga, te odluku o troškovima i rješenje kojim je odbijen za određivanje privremene mjere, navodeći da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje kada smatra potpuno irelevantnim izviješće P. … isto ignorira, te kada pogrešno cijeni i ocjenjuje iskaze svjedoka posebice J.

V. koja je iskazala: „ja ne bih rekla da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu“, zatim i iskaz svjedokinje J. M. i svjedoka A. K., a svoju odluku temelji na iskazima svjedokinje J. G., A.M. i Ž. K. Nadalje ukazuje da odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelja nije valjano obrazložena, a što je obaveza prema odredbi čl. 112. st.2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13-dalje ZR), da je neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda kako je ocjena o tome da li je netko zadovoljio ili ne na probnom radu stvar diskrecijske ocjene poslodavca, te da ta ocjena ne može biti predmet ispitivanja tijekom sudskog postupka, jer je upravo radi praćenja probnog rada tužitelja bilo osnovano Povjerenstvo sukladno Pravilniku o radu tuženika, a ocjena i mišljenje P. … automatski znači da Ugovor o radu u potpunosti ostaje na snazi, pa dakle, ravnateljica tuženika ne može imati diskreciono pravo da samovoljno i bez uvažavanja ocjene i mišljenja Povjerenstva donese odluku o otkazu Ugovora o radu, pa je takav postupak ravnateljice nezakonit i neutemeljen, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi, a nasuprot tomu prihvaćajući iskaz svjedoka J.G., A.

M. i Ž. K., prvostupanjski sud iskazuje pristranost prema tuženiku, budući da je ravnateljica z.z. tuženika, što je vidljivo iz spisa, izrazito nesklona i zlonamjerna prema tužitelju, a predsjednica Školskog odbora tuženika i viša savjetnica AZOO nisu nadležne niti kompetentne dati ocjenu i mišljenje o probnom radu tužitelja. Žalitelj ukazuje da je prije probnog rada kod tuženika također radio u drugim srednjim školama, te od istih dobio čak tri preporuke, također ukazuje da prvostupanjski sud uopće ne spominje Protokol za praćenje nastave od 13. veljače 2013. godine koji je pozitivan za tužitelja, te ukazuje da u javnom natječaju za zasnivanje radnog odnosa za poslove nastavnika informatike i računalstva nije bilo navedeno da se s izabranim kandidatom, konkretno tužiteljem, sklapa Ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz obavezu probnog rada od šest mjeseci, pa ravnateljica nije niti mogla naknadno tražiti i ugovarati uvjete koji nisu bili iznijeti u javnom natječaju.

Žalitelj ukazuje da tuženik nije dostavio tužitelju odluku o otkazu najkasnije posljednjih dana probnog rada, pa se mora smatrati da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu, zadnji dan probnog rada je bio 22. srpnja 2013. godine, a tužitelj je odluku o otkazu Ugovora o radu zaprimio dana 27. srpnja 2013. godine. Tužitelj predlaže da Županijski sud u Zadru uvaži žalbu na način da preinači pobijanu presudu, te odbije tuženikov zahtjev za naknadu troška, te da usvoji prijedlog za određivanje privremene mjere tužitelja.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Prije svega za istaknuti je da je tužitelj žalbu, između ostalog, podnio zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a koja utvrđuje bitnu povredu u slučaju ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog čega je tužbu trebalo odbaciti (čl. 282. st.1. ZPP), ovakav žalbeni osnov tužitelja ne stoji jer u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je postupak proveo sukladno odredbama ZPP, po tužbi koja je podnesena u unutar prekluzijskog roka, a kako je to prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke valjano i obrazložio, no, treba reći da tužitelj nema niti pravnog interesa za isticanjem ovoga žalbenog razloga, jer je on podnositelj tužbe.

Nije prvostupanjski sud počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 2., 4., 8., 9., 11. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja točkom I. izreke na utvrđenje da je nezakonita, neosnovana i nedopuštena odluka tuženika po ravnateljici za otkaz Ugovora o radu tužitelju, te odluka tuženika po Š.O. od 23. kolovoza 2013. godine, te da naloži tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos na radno mjesto nastavnika računalstva/informatike i nadoknadi mu parnični trošak, točkom II. izreke je naložio tužitelju da nadoknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.500,00 kuna, a rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, obrazlažući da je provedenim postupkom utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 25. siječnja 2013. godine sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, uz probni rad od šest mjeseci na radnom mjestu nastavnika računalstva/informatike i nepunom radnom vremenu; da je tuženik kod tuženika započeo s radom 22. siječnja 2013. godine, pa se ima smatrati da je Ugovor o radu zaključen s tim datumom; da je za praćenje probnog rada tužitelja od strane ravnateljice tuženika bilo imenovano Povjerenstvo koje je sačinilo izviješće; da je dana 22. srpnja 2013. godine održavana sjednica Š.O. tuženika, a na kojoj je bio nazočan i tužitelj, na kojem je imao priliku odgovoriti na pitanje članova Š.O., iznijeti svoj stav; da je Š.O. donio odluku o prethodnoj suglasnosti za otkaz Ugovora o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom radu; da je prije donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu zatraženo mišljenje sindikalnog povjerenika A.K. koji je iskazao da nije suglasan s otkazom; da je ravnateljica tuženika donijela odluku o otkazu Ugovora o radu dana 22. srpnja 2013. godine; da je istu odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelj zaprimio putem pošte dana 27. srpnja 2013. godine; da se isti pravodobno obratio tuženiku zahtjevom za zaštitu prava dana 9. kolovoza 2013. godine; da je o zahtjevu tuženik odlučio odlukom od 23. kolovoza 2013. godine koja je tužitelju dostavljena putem pošte dana 3. rujna 2013. godine, a prema kojoj je zahtjev tužitelja neosnovan i da je tužitelj dana 11. rujna 2013. godine podnio tužbu poštujući sve prekluzivne zakonske rokove, da iz iskaza saslušanih svjedoka, te analize ostalih dokaza proizlazi da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu, te prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik svoju odluku donio sukladno čl.

35. ZR, te da je ta odluka sukladna i odredbi čl.

27. st.1. i 2. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12 - dalje Temeljni KU), s obzirom da se radi o pravnoj, odnosno oborivoj presumpciji, a iz obrazloženja odluke proizlazi osnovana odluka poslodavca, koja je suprotna pravnoj presumpciji navedenoj u čl.

27. st.2. Temeljnog KU, pa stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere neosnovan. Sukladno odredbi čl. 365. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Odredbom čl. 8. ZPP je utvrđeno da koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pa i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije valjano cijenio izviješće Povjerenstva za praćenje probnog rada tužitelja, te da ga je u ocjeni ignorirao, kao i da je pogrešno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka J. V., J. M. i A. K., to stoga što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude i na to na stranama 3. i 5. detaljno i objektivno ocjenjuje iskaze ovih svjedoka, te iz istih iskaza i po ocjeni ovog suda, donosi valjani zaključak, a kako to i svjedokinja J. M. ističe, da se Povjerenstvo nije decidirano izjasnilo da li je tužitelj zadovoljio na probnom radu ili ne, već je Povjerenstvo sačinilo izviješće u kojem su iznijeli svoje mišljenje i zaključke o radu tužitelja za vrijeme probnog rada kod tuženika, radi čega je Povjerenstvo i formirano, a zaključak da li je tužitelj doista zadovoljio na probnom radu ionako na temelju izviješća Povjerenstva donosi tuženik, odnosno Školsko vijeće i napose, ravnateljica kao z.z. tuženika, pa stoga i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud izvješće Povjerenstva pa tako i iskaze saslušanih svjedoka cijenio kako zasebno, tako i u odnosu prema ostalim materijalnim dokazima i iskazima svjedoka J. G., Ž. K., A. M., te je iz istih dokaza donio pravilan zaključak, kojeg je obrazložio na stranici 7. svoje presude, navodeći da su opravdani razlozi tuženika za donošenje odluke da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu, a kojeg prihvaća i ovaj sud.

Nije u pravu tužitelj kada u žalbi upire da odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju nije obrazložena, odnosno da nije valjano obrazložena sukladno odredbi čl. 112.st. 2. ZR. Treba napomenuti da je prema odredbi čl. 35. st. 3. ZR određeno da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu, a prema st. 4. istog članka je određeno da se na otkaz iz st. 3. ne primjenjuju odredbe tog Zakona o otkazu Ugovora o radu, osim članaka 109., 112. i 116. tog Zakona.

Prema odredbi čl. 112.st.2. ZR je utvrđeno da poslodavac u pismenom obliku mora obrazložiti otkaz.

Iz spisa proizlazi, a što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, da je tuženik po ravnateljici J. G. dana 22. srpnja 2013. godine donio odluku o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a koja odluka sadrži obrazloženje u kojem su obrazloženi razlozi zbog kojih je tuženik držao da tužitelj nije zadovoljio probni rad, pa između ostalog u obrazloženju stoji da su kontinuiranim praćenjem zaposlenika na probnom radu uočene mnoge nepravilnosti u stručnom pedagoškom provođenju nastave, kao i u komunikaciji zaposlenika s radnom okolinom, učenicima i kolegama, te obrazloženog zapažanja provedene kontrole AZOO, a koji razlozi su i potvrđeni, odnosno proizlazi iz provedenih dokaza u ovom parničnom postupku, pa dakle, i po ocjeni ovog suda, odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju je valjano obrazložena, a to obrazloženje proizlazi iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku, a koje su dakle i postojale u vrijeme donošenja ove sporne odluke, pa i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odluka donesena sukladno odredbi čl. 35. st. 3. i 4. i čl. 112. st. 2. ZR, a tvrdnje tužitelja da se radi o iskonstruiranoj odluci tuženika i da je tuženik trebao jedino i isključivo ocjenu o zadovoljavanju probnog rada tužitelja donijeti na temelju mišljenja Povjerenstva, a iz spisa proizlazi da to Povjerenstvo nije niti dalo, kako je to i naprijed obrazloženo, ocjenu da li je tužitelj zadovoljio ili ne probni rad, već samo svoje mišljenje o njegovom radu i ponašanju na radu je neosnovano i neutemeljeno.

Ne stoji niti insinuacija tužitelja koju provlači kroz žalbu da bi z.z. tuženika, odnosno ravnateljica J. G. bila izrazito nesklona i zlonamjerna prema tužitelju, te da predsjednica Školskog odbora i viša savjetnica AZOO nisu nadležne ni kompetentne dati ocjene i mišljenje o probnom radu tužitelja, to posebno stoga što niti iz jednog provedenog dokaza tijekom ovog postupka, a kako to valjano obrazlaže i opisuje prvostupanjski sud, tužitelj nije dokazao da bi doista postojao mobing od strane z.z. tuženika nad njime, niti se za vrijeme probnog rada sve do saznanja o ocjeni Školskog odbora isti obraćao i pokretao postupak radi mobinga ili pak tražio zaštitu, nadalje, niti jednom valjanom odlukom postojanja takvog odnosa nije potvrđeno, pa je stoga ovakva tvrdnja tužitelja neosnovana.

Za istaći je također da kod ocjene o zadovoljavanju probnoga rada nije nedopušteno uzeti u obzir sva valjana saznanja odnosno saznanja prikupljena na zakonit način, pa tako i praćenjem rada tužitelja od strane z.z. tuženika, odnosno ravnateljice neposredno, pa i provedenog praćenja po predstavnici AZOO, to više što je, kako to i prvostupanjski sud opisuje tijekom donošenja odluke o zadovoljavanju na probnom radu, Školski odbor tuženika cijenio i izvješće P. … S. P., te i samo očitovanje tužitelja koji je bio pozvan na sjednicu odbora na kojoj se odlučivalo o njegovom probnom radu, te postignutim rezultatima za vrijeme toga rada, a kako to proizlazi iz spisa i obrazlaže prvostupanjski sud.

Ne stoji žalbena tvrdnja tužitelja u odnosu na raspisivanje natječaja i za zasnivanje radnog odnosa s probnim radom odnosno njegova tvrdnja da u natječaju nije bilo navedeno da se radni odnos zasniva s probnim radom, to više što tužitelj nije dostavio dokaz o uvjetima javnog natječaja, odnosno njegovom sadržaju, a iz sadržaja Ugovora o radu kojeg je tužitelj potpisao 25. siječnja 2013. godine u čl. 1. je određeno da se Ugovor sklapa na neodređeno radno vrijeme (probni rad 6 mjeseci), pa dakle, tužitelj je taj Ugovor potpisao, a u svom iskazu je potvrdio da je isti pročitao prije nego što ga je potpisao, dakle, imao je saznanja i znao da se radni odnos zasniva s probnim radom, te je isti kao takav prihvatio, a nije tražio zaštitu povrijeđenih prava u tom pogledu, pa stoga isticanje tih razloga, sada u ovom postupku, nema osnova.

Ne stoji niti žalbena tvrdnja tužitelja da tuženik nije svoju odluku o otkazu dostavio tužitelju u zakonskom roku odnosno najkasnije do posljednjeg dana probnog rada kako to određuje čl. 27. st. 2. Temeljnog KU, stoga što prema ocjeni ovog suda, a kako to proizlazi iz spisa, tuženik je odluku o nezadovoljavanju tužitelja na probnom radu donio zadnji dan probnog rada, dakle, 22. srpnja 2013. godine, s obzirom da je, kako to proizlazi iz spisa i iskaza tužitelja i svjedoka, isti počeo raditi 22. siječnja 2013. godine, pa se smatra, kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud, da je ugovor sačinjen toga dana, a to što fizički ta odluka o otkazu nije uručena tužitelju istoga dana, odnosno do zadnjeg dana probnog rada, ne znači da ista nije uručena u roku, posebice, jer je odluka o otkazu Ugovora o radu preporučenom pošiljkom tužitelju upućena dana 22. srpnja 2013. godine, dakle, posljednjeg dana probnog rada, pa se sukladno odredbi čl. 113. st. 2. i 8. ZPP, a kojim je regulirana dostava pismena, ima smatrati da je predajom preporučene pošiljke pismena do zadnjeg dana u roku taj rok ispunjen bez obzira kada primatelj pošiljku primi, pa je stoga i po ocjeni ovog suda, valjan zaključak prvostupanjskog suda da se ne može prihvatiti presumpcija iz čl. 27. st. 2. Temeljnog KU, da je tužitelj zadovoljio na probnom radu kada je tužitelju zadnji dan probnog rada donesena odluka o nezadovoljavanju tog probnog rada i prestanku Ugovora o radu, pa dakle takva presumpcija ne može ići na teret tuženice, jer tuženica ne može snositi štetne posljedice zbog činjenice nepodizanja pošiljke od strane tužitelja na adresi koja je naznačena, ili podizanja te pošiljke nakon proteka toga roka, pa se dan predaje odluke smatra dan predaje pošiljke radniku kojem je upućena (tako i VSRH u Revr-1299/2014-2 od 9.9. 2014. godine i u Revr - 1149/2012-2 od 1.10. 2013. godine i Revr-377/2013-2 od 9. rujna 2014. godine).

Tužitelj u žalbi ističe da mu je četiri mjeseca nakon potpisivanja temeljenog Ugovora bio ponuđen aneks Ugovora o radu koji je nerazumljiv, neprihvatljiv i neuobičajen s intencijom da ga se od početka rada šikanira i pokušava udaljiti iz škole, ovakva tvrdnja po ocjeni ovoga suda nije utemeljena, niti proizlazi iz stanja spisa, pogotovo što iz sadržaja Dodatka (list 13 spisa od 12. svibnja 2013. godine), proizlazi da taj Dodatak tužitelj nije potpisao, dakle, nije ga ni prihvatio, no u sadržaju čl. 2. tog Dodatka za kojeg tužitelj tvrdi da je nerazumljiv, neprihvatljiv i za njega nepovoljan jer je samo dodatno pojašnjen i stilski uljepšan članak 1. Ugovora o radu kojeg je tužitelj potpisao, a kojim je reguliran probni rad u trajanju od šest mjeseci, te dodatno pojašnjena zakonska odredba iz čl. 35. st. 3. ZR koja već i sama po sebi određuje da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu koji razlog je neovisan od razloga iz čl. 107. ZR. Za istaći je da tužitelj prvostupanjsku presudu pobija i u dijelu odluke o troškovima, te u dijelu u kojem je rješenjem odbijen njegov prijedlog za određivanje privremene mjere, no u žalbi ne upire u kojem dijelu i iz kojih točno razloga ovaj dio presude odnosno rješenja pobija, pa je sukladno odredbi čl. 356. st. 1. ZPP sud smatrao da tužitelj iste pobija u dijelu u kojem nije uspio.

Cijeneći odluku o troškovima povodom žalbe tužitelja, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, pa je prvostupanjski sud opravdano tuženiku dosudio troškove postupka i to sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12 - dalje Tarife) u iznosu od 200 bodova + PDV, pa je u tom dijelu žalba tužitelja neosnovana.

Preispitujući također presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je rješenjem odbio prijedlog tužitelja za privremenu mjeru i ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak i odluku prvostupanjskog suda da je ovakav prijedlog tužitelja neosnovan, a posebice s obzirom da je prvostupanjski sud njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonite, nedopuštene i neosnovane odluke otkaza Ugovora o radu našao neosnovan, a time ni donošenje privremene mjere za osiguranje takve tražbine nema osnova.

S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi, a niti je ovaj sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda.

Zbog svega iznesenog, trebalo je riješiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zadru, 25. kolovoza 2015. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marin Grbić, v.r.

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Sandra Paleka

OPĆINSKOM SUDU U ZADRU

Vraća se vaš spis sa 5 primjeraka odluke ovog suda