Legislator Case Law & Legislation
Revr-129/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses school's appeal, upholding teacher's severance pay claim based on 42 years of service.

Case Number Revr-129/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the school's appeal against a lower court order to pay severance to a teacher. The teacher had 42 years of continuous service and was terminated for business reasons, entitling him to a privileged severance package. The court rejected the school's argument that a prior administrative decision regarding organizational surplus invalidated the termination, noting the severance right stemmed from the valid business termination and long tenure.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 392. st. 1. ZPP; Čl. 113. st. 1. alineja 1. ZR; Čl. 125. st. 1. ZR; Čl. 46. st. 3. Kolektivnog ugovora; A valid business termination with 42 years of service grants privileged severance regardless of a separate administrative decision regarding organizational surplus.

Keywords

AI generated
privileged severance pay business termination organizational surplus long service tenure labor law appeal severance calculation administrative decision

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 113. st. 1. alineja 1. Zakona o radu
čl. 125. st. 1. Zakona o radu
čl. 46. st. 3. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 129/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz D. R., zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku u Z., protiv tužene Osnovne škole Vladimir Nazor iz Duge Rese, zastupane po punomoćniku V. Š., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-1778/2011-5 od 7. rujna 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-1797/10-13 od 13. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju otpremninu u iznosu 215.251,76 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2009. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu 3.690,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje ili preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine u iznosu 215.251,76 kn. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na poslovima profesora matematike i fizike od 1. lipnja 1977.,

- da je tužitelj utvrđen organizacijskim viškom na temelju Odluke tuženika od 26. studenoga 2009.,

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. kolovoza 2008. tužitelju otkazan ugovor o radu i njegov radni odnos prestao je 2. siječnja 2009., te da mu je tom odlukom utvrđeno pravo na otpremninu, koju je tuženik dužan isplatiti u roku od 30 dana (do 1. veljače 2009.),

- da tužitelj nije pobijao Odluku o otkazu ugovora o radu,

- da je tužitelj 25. veljače 2009. navršio 65 godina života i priznato mu je pravo na starosnu mirovinu,

- da je tužitelj do dana prestanka radnog odnosa imao 42 godine neprekinutog radnog staža kod tuženika,

- da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Uprava za inspekcijske poslove, Odjel za inspekcijske poslove-Zagreb, donijelo zaključak od 11. studenoga 2009. kojim je utvrdilo niz nepravilnosti u postupku utvrđivanja tužitelja organizacijskim viškom, pa je 26. studenoga 2009. donesena Odluka kojom je poništeno rješenje tuženika o utvrđivanju organizacijskog viška.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer je tužitelju radni odnos prestao na temelju poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, a u trenutku otkaza imao je 42 godine neprekidnog staža kod tuženika pa mu pripada povlaštena otpremnina u visini 65% isplaćene bruto plaće zaposleniku u posljednja tri mjeseca za svaku navršenu godinu rada, pri čemu nije od utjecaja Odluka od 11. studenoga 2009. kojom je poništeno rješenje o utvrđivanju tužitelja organizacijskim viškom jer otkaz ugovora o radu nije utvrđen nedopuštenim.

Prema odredbi čl. 113. st. 1. alineja 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst, 68/05 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Tužitelju je redovito otkazan ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom, a s obzirom da tužitelj Odluku o otkazu nije pobijano nastupili su istekom otkaznog roka 12. siječnja 2009. učinci otkaza, a između ostalih tužitelj je stekao pravo na isplatu otpremnine.

Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnoga neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

S obzirom je tužitelj radio kod tuženika neprekidno 42 godine pripada mu pravo na povlaštenu otpremninu koja je propisana odredbom čl. 46. st. 3. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 84/07) prema kojoj zaposleniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava dosudili tužitelju otpremninu u nespornom iznosu 215.251,76 kn.

Tuženik u reviziji ustraje u tvrdnji da tužitelj nema pravo na otpremninu zbog toga što je donesena odluka kojom je poništeno rješenje kojim je tužitelj utvrđen organizacijskim viškom. Međutim, pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili ovaj prigovor, jer tužitelj ne ostvaruje pravo na otpremninu ne temelju odluke kojom je utvrđen organizacijskim viškom, već na temelju pravomoćne Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2008.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. ožujka 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.