I Kž-960/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-960/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinovic Ružice i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. M. M. zbog krivičnog djela iz čl. 245. st. 1. i 2. KZ SFRJ, odlučujući o žalbama optuženika i javnog tužioca podnesenim protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1990. K- 326/89, u sjednici održanoj 4. travnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balda, opt. M. M. osobno te zamjenika njegova branitelja I. I., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. M. M. i javnog tužioca, te se potvrđuje presuda suda prvog stepena.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom suda prvog stepena oglašen je opt. M. M. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude pod toč. 1. neovlašteno proizvodio tvar koja je oglašena opojnom drogom i time ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela iz čl. 245. st. 1. KZ SFRJ/76, za koje je djelo optuženiku na temelju čl. 52. KZ SFRJ/76. izrečena uvjetna osuda i po čl. 245. st. 1. KZ SFRJ/76 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od tri godine.

Na temelju čl. 65. KZ SFRJ optuženiku je izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana.

Istom presudom optuženik je oslobođen optužbe da bi neovlašteno radi prodaje kupio i prodavao naročito opasnu drogu i tako ostvario obilježje kriv. djela iz čl. 246. st.

2. u vezi sa st. 1. čl. 245. KZ SFRJ/76.

Protiv te presude žale se obje stranke.

Optuženik pobija prvostepenu presudu u njenom osuđujućem dijelu i to zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji. Predložio je da se pobijana presuda u njenom osuđujućem

I Kž 960/1990-5

dijelu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javni tužilac pobija prvostepenu presudu u njenom osuđujućem dijelu (toč. 1. izreke prvostepene presude) zbog odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji, a u njenom oslobađajućem dijelu (toč. 2. izreke te presude) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijana presuda u njenom oslobađajućem dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a da se optuženiku za krivično djelo iz čl. 245. st.

1. KZ SFRJ/76, umjesto uvjetne osude izrekne odgovarajuća bezuvjetna kazna zatvora.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Na temelju čl. 270. st. 2. ZKP javni tužilac Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a u cijelosti uvaži žalba javnog tužioca.

Sjednici vijeća na temelju čl. 371. st. 2. ZKP prisustvovali su pored zamjenika javnog tužioca Hrvatske zamjenik branitelja optuženika i opt. M. M. osobno.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Na žalbu optuženika.

Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, koju u podnesenoj žalbi ističe optuženik, niti je ovaj drugostepeni sud ispitujući pobijanu presudu u cjelini, a na temelju čl. 376. st. 1. ZKP, našao da bi u provedenom prvostepenom postupku bile ostvarene povrede zakona koje drugostepeni sud ispituje po službenoj dužnosti.

Suprotno stajalištu žalbe, prvostepeni sud je na temelju obrane optuženika i nalaza i mišljenja vještaka mr. O. R. pravilno utvrdio da je optuženik u svom stanu proizveo konoplju tipa droge, koja sadrži halucinogene komponente, odnosno da je proizveo tvar koja je proglašena opojnom drogom. Pri tome sasvim je neodlučno je li optuženik posijao baš osam sjemenki kako je to navedeno u izreci, odnosno koju sjemenku više ili manje, kao što je s obzirom na nalaz vještaka, (list 40 i 41, te 83 spisa) neodlučno kako je optuženik do tih sjemenki došao. Vještak dopušta da se radi i o sjemenju hrane za ptice. Da je optuženik pri tome postupao s umišljajem tj. da je želio proizvesti tvar koja se može konzumirati kao droga, nije uopće sporno.

Protivno žalbenim navodima ovaj drugostepeni sud u odnosu na osuđujući dio presude u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom za što su dati uvjerljivi, potpuni i u svemu prihvatljivi razlozi.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjena odredba čl. 245. st. 1. KZ SFRJ/76.

I Kž 960/1990-5

Nije, stoga osnovana žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostepeni sud je ocjenom svih utvrđenih okolnosti, odlučnih za primjenu krivične sankcije, optuženiku izrekao adekvatne sankcije tj. uvjetnu osudu i mjeru sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana. Pri tome utvrđena kazna u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od tri godine nije prestroga, već naprotiv adekvatna težini i društvenoj opasnosti učinjenog krivičnog djela i učinioca.

Istovremeno je time odgovoreno i na žalbu javnog tužioca zbog odluke o izrečenim krivičnim sankcijama optuženiku za krivično djelo za koje je oglašen krivim. U sjednici vijeća optuženik je priložio dva dokumenta, jedan od 17. listopada 1990. i drugi od 3. travnja 1991. iz kojih proizlazi da se optuženik u vremenu od donošenja prvostepene presude, pa do sjednice ovog drugostepenog suda uredno liječio, tako da već dvije godine ne uzima drogu, osim tableta koje su sastavni dio medicinske terapije. Također nema podataka da bi optuženik od donošenja prvostepene presude ponovno dolazio u sukob sa zakonom. Pozitivna je i nova olakotna okolnost da se optuženik u međuvremenu oženio.

Na žalbu javnog tužioca u odnosu na oslobađajući dio prvostepene presude.

Javni tužilac žalbenim navodima ne dovodi u pitanje zaključak prvostepenog suda da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi naročito opasnu drogu kupio, držao ili prenosio radi prodaje, odnosno prodavao i nudio na prodaju.

Nije sporno, da je optuženik kupio 25 grama droge, kao ni to da je u vrijeme izvršenja djela bio težak ovisnik o drogi, tako da je dozu povećavao i konzumirao od 1,5-3 grama droge dnevno. Također, nije sporno da se optuženik u to vrijeme kretao u krugu narkomana. Svjedoci saslušani u toku istrage i na glavnoj raspravi ne potvrđuju navode optužnice. Jedino svjedok Š. D. u istrazi potvrđuje da je 19.VIII.1988. u stanu H. D., gdje su se sva trojica našla, vido da optuženik ima kod sebe dva grama heroina, te da ga je prepakiravao u manje paketiće staniola, da bi na glavnoj raspravi rekao da se toga više ne može sa sigurnošću sjetiti. Međutim, sam optuženik to niti ne negira, s tim da u svoju obranu navodi, da se pripremao na ponovno drogiranje, a poriče da bi svjedoku Š. ili bilo kome drugome nudio drogu na prodaju.

Logična je tvrdnja žalbe da pronađena vaga za mjerenje gramskih količina prilikom pretrage optuženikova stana, predstavlja indicij da je optuženik takvu vagu nabavio ne samo radi vlastite upotrebe, jer kao iskusan narkoman, drogu potrebnu za vlastitu upotrebu nije morao vagati, već kad je riječ o vlastitoj upotrebi količinu određivati s obzirom na iskustvo. Taj indicij, međutim, nije dovoljan da bi se samo na osnovu njega moglo sa sigurnošću zaključiti, da je optuženik doista nabavio drogu u svrhu prodaje, odnosno da je drogu prodavao. Radi se o vrlo skupoj drogi, već i u samim malim količinama, pa nije logično da bi optuženik drogu

I Kž 960/1990-5

namijenjenu prodaji prepakiravao "od oka". Nije naime, utvrđeno, da bi on u stanu H. D. imao svoju vagu. S obzirom da je opt. u to vrijeme trošio 1,50 do 3 grama heroina, to mu je kupljena količina od 25 grama uz pretpostavku da je dnevno uzimao samo 1,5 grama, a ne više, bila dovoljna za samo 14 dana, pa nema neke veće logike da bi on prodavao drogu koja je njemu bila neophodna, jer je kupnja daljnje droge svakako vezana uz poteškoće ne samo zbog njene cijene već i zabrane prometa.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je na temelju čl. 384. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 4. travnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka, v.r.

Svedrović Marijan, v.r.