I Kr-71/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 71/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i tajnice u odjelu – više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. P. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Varaždinu od 14. ožujka 2001. godine, br. Kv 62/01 (K 11/95), u sjednici održanoj 22. kolovoza 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. A. P. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Kž 23/97 od 29. kolovoza 2000. godine, kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu br. K 11/95 od 4. listopada 1996. godine, osuđen je A. P. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne od 30. listopada 2000. godine, a trenutno je u OKZ Lipovica – Popovača.

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je do sada neosuđivan, da je učesnik Domovinskog rata, te da je otac jednog mlt. djeteta, dok da mu se supruga razboljela od depresivnog poremećaja, te kako obitelj živi u lošim materijalnim prilikama, a i njegova majka je stara i bolesna osoba, to smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zahtjevu je priložena odgovarajuća dokumentacija.

Sud prvog stupnja je, dostavljajući prijedlog, predložio da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 71/01-3

Prije svega, okolnost ranije neosuđivanosti, učešća osuđenika tijekom Domovinskog rata, te činjenica da je otac jednog djeteta, nisu nove okolnosti, već se radi o poznatim već cijenjenim okolnostima, naročito prilikom donošenja presude suda drugog stupnja.

Što se tiče loših materijalnih prilika u obitelji osuđenika, radi se o predvidivoj posljedici koja nastupa u sličnim slučajevima prilikom odlaska jednog člana domaćinstva na izdržavanje kazne, pa se prema tome niti ovdje ne radi o okolnosti kakovu ima u vidu odredba čl. 414. ZKP.

Nova je okolnost da se supruga osuđenika liječi od depresivnog poremećaja, kako to proizlazi iz priložene liječničke dokumentacije, međutim, ta okolnost po svojoj kvaliteti nije takovog značaja, da bi uz već utvrđene i cijenjene okolnosti na strani osuđenika, sve da je i postojala u vrijeme izricanja presude, očito dovela do još blaže osude.

Kako osuđenik u svom zahtjevu, dakle, nije istakao okolnosti posebne kvalitete, temeljem kojeg bi mu se izrečena kazna mogla izvanredno ublažiti, trebalo je, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.