Legislator Case Law & Legislation
Rev-1128/2012-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the requested legal question does not directly determine the case outcome.

Case Number Rev-1128/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' extraordinary appeal as inadmissible, rejecting their request to overturn the lower court's judgment. The plaintiffs argued that the issue of acquiring tenant status under the Housing Rental Act was vital for uniform legal application, but the court found this irrelevant to the actual dispute. The court ruled that the case hinged on unjust enrichment under the Obligations Act, not tenant status, and that the appeal failed to demonstrate why the specific question of statute of limitations was necessary for a uniform application of law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; An extraordinary appeal is inadmissible if the raised legal question does not directly determine the outcome of the case or if the applicant fails to justify why the question is vital for uniform legal application.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissibility uniform application of law statute of limitations tenant status unjust enrichment Housing Rental Act

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. ZPP
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl.
čl. 382. st. 3. ZPP
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st.
čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova
Prema odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98 – Odluka USRH, 66/98 – ispr.
čl. 37. st. 1. ZNS
čl. 219. Zakona o obveznim odnosima
ZNS-a), dakle temeljem upotrebljavanja tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl.
čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP
čl. 155. st. 1. ZPP-a
Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Cited Case Law

AI generated
Rev-889/10 od 20. travnja 2011.
Rev-209/04 od 15. veljače 2005.
travnja 2011., te Rev-209/04 od 15. veljače 2005.).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1128/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz Z., protiv tuženica: 1. K. Š., 2. O. B. i 3. C. B., sve iz Z., koje zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžn-1654/11-2 od 29. studenog 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5422/09 od 7. prosinca 2010., u sjednici održanoj 30. listopada 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženica odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženice tako obvezane isplatiti tužiteljici iznos od 67.200,00 kn. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od 15. veljače 2005. pa do isplate (izreka pod I prvostupanjske presude). U više traženom (za daljnji iznos od 17.300,00 kn.) zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan (izreka pod II prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženicama iznos od 12.374,32 kn. (izreka pod III i IV prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženica i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (pod toč. I izreka prvostupanjske presude), dok je prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim odbijen zahtjev tužiteljice, kao i u odluci o troškovima postupka (izreka pod II, III i IV prvostupanjske presude) na način da su tuženice obvezane isplatiti tužiteljici i daljnji iznos od 17.300,00 kn., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tuženice su odbijene i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, te obvezane isplatiti tužiteljici i po ovom osnovu iznos od 1.230,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) su podnijele tuženice zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidentica važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana. Tužiteljica zahtijeva da joj se priznaju troškovi odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženice postavljajući pitanje:

- „može li se shvaćanje drugostupanjskog suda da nositelj stanarskog prava danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova nije ex lege stekao status najmoprimca s obzirom da nije regulirao svoj odnos sa vlasnikom stana prihvatiti kao podudarna shvaćanju revizijskog suda, te odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova", kao razlog zbog kojeg smatraju da je ovo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ističu zauzeta shvaćanja revizijskog suda, gdje odluka drugostupanjskog suda nije podudarna tom shvaćanju, dok postavljajući pitanje:

- „je li nastupila zastara potraživanja koristi stečene bez osnove po tužbi od 25. ožujka 2003 godine, za razdoblje od 1. siječnja 1997. godine do 24. ožujka 1998. godine“ ne navode razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98 – Odluka USRH, 66/98 – ispr. Odluke USRH i 22/06 – u daljnjem tekstu: ZNS), osobe koje danom stupanja na snagu toga Zakona imaju svojstvo nositelja stanarskog prava, tim danom stječu prava i obveze najmoprimca, a koju odredbu je ovaj sud u shvaćanju - da se pravni položaj najmoprimca stječe po samom zakonu - izrazio u više odluka (tako i Rev- 889/10 od 20. travnja 2011., te Rev-209/04 od 15. veljače 2005.).

Međutim, u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi zahtjev tužiteljice za isplatu prema tuženicama prihvaćaju prema činjeničnom osnovu stanovanja u predmetnom stanu bez osnova koji im pruža status člana obiteljskog domaćinstva (u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZNS-a), dakle temeljem upotrebljavanja tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) i neovisno od činjenice je li njihov prednik imao status najmoprimca u smislu odredbe čl. 30. st. 2. ZNS-a. Utoliko pitanje, kako su ga postavile tuženice, po osnovu stjecanja pravnog položaja najmoprimca, nije pitanje o kojem izravno ovisi odluka u ovom sporu, dok revizijski sud, shodno odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja, niti je ovlašten ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja moguće u ostalim prigovorima tuženica na osporenu presudu. Takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila bi se granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

Kako pitanje po osnovu stjecanja pravnog položaja najmoprimca, nije pitanje o kojem izravno ovisi odluka u ovom sporu, dok tuženice kod pitanja zastare potraživanja nisu navele razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to nije udovoljeno pretpostavkama propisanim odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog iznesenih razloga predmetna revizija nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392.b st.

2. i 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 30. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.