Croatian Supreme Court dismisses appeal confirming employer's right to terminate employee for serious breach of trust.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court's confirmation of an employer's right to terminate the employee's contract. The employee argued procedural errors, but the court found the dismissal justified by the employee's failure to perform critical duties for a city celebration, including ignoring direct orders and refusing to set up stage equipment. Consequently, the court upheld the finding that the employee's conduct constituted a serious breach of trust, making continued employment impossible.
Legislator headnote
AI generatedČl. 108. st. 1. ZR-a; Čl. 111. st. 2. ZR-a; Čl. 392.a. st. 1. ZPP; Čl. 393. ZPP; Čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP: An employer may terminate a contract without notice due to a serious breach of trust when the employee's conduct, such as ignoring orders and failing to perform essential duties, renders the continuation of the employment relationship impossible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 1829/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz N., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u K., protiv tuženika Pučko otvoreno učilište N., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u K., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza, vraćanja na posao te radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-598/2012 od 29. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-1151/10-18 od 22. prosinca 2011., u sjednici održanoj dana 8. travnja 2014.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-598/2012 od 29. lipnja 2012. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Općinski sud u Kutini poslovni broj P-1151/10-18 od 22. prosinca 2011. odbio je tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju svojom odlukom od 27. listopada 2010. te da prema tome radni odnos tužitelja nije prestao, da se tuženiku naredi da tužitelja vrati na posao na radno mjesto domara u roku od 8 dana te da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće isplati bruto iznos od 28.596,17 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do ispate (točka I izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.460,00 kuna, u roku od 8 dana (točka II izreke).
Županijski sud u Sisku presudom poslovni broj Gž-598/2012 od 29. lipnja 2012. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i donese presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev te da podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Revident neutemeljeno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. toč.11. ZPP-a, jer protivno njegovoj tvrdnji, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu ni nejasni ni proturječni, a isto tako ne postoji proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP- a).
U revizijskom stadiju postupka sporna je zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu od 27. listopada 2010., odnosno pravilna primjena odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - u daljnjem tekstu: ZR) u odnosu na ocjenu o postojanju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa kao opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, te pravilna primjena odredaba čl. 111. st. 2. ZR-a u odnosu na poštivanje postupka otkazivanja, odnosno davanja mogućnosti radniku da u postupku otkazivanja iznese svoju obranu.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 9. srpnja 1993. na radnom mjestu domara,
- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu otkazao tužitelju ugovor zbog toga što je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja se sastojala u tome što neopravdano 18. i 19. listopada 2010. nije izvršio radne zadatke koje mu je, u skladu s njegovim dužnostima, naložio ravnatelj tuženika,
- da je prema rezultatima dokaznog postupka tužitelj doista dana 18. listopada 2010. na dan Grada N., u okviru priprema za priredbu u kojima je sudjelovao tuženik, propustio postupiti po nalogu ravnatelja tuženika izvršiti potrebne pripreme kako bi se mogao nesmetano održati predviđeni, a propusti su se sastojali u tome što tužitelj, unatoč izričitom nalogu i posebnom naknadnom upozorenju ravnatelja, nije postavio sjenicu dio pozornice kako bi bio moguć pristup zainteresiranim gostima, nije donio stolicu te produžni kabel i žarulju, pa je to umjesto njega učinio ravnatelj,
- da je ovom događaju prethodio sastanak 11. listopada 2010. i 18. listopada 2010. na kojima je izričito rečeno što je potrebno pripremiti za potrebe održavanja priredbe, a kritičnog dana se tužitelj zadržao u obližnjoj pivnici, umjesto da pristupi pripremama za koje je dobio nalog,
- da je i prije predmetnog događaja tužitelj više puta opominjan zbog neizvršavanja radnih zadataka,
- da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, omogućio tužitelju u postupku otkazivanja iznošenje svoje obrane;
- da je protiv predmetne odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 9. studenog 2010. na koji se tuženik očitovao 12. studenog 2010., nakon čega je, u zakonskom roku, podnio tužbu sudu dana 29. studenog 2010.
Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tužitelj neizvršavanjem naloženih mu zadataka od strane ravnatelja tuženika počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa više nije bio moguć zbog gubitka povjerenja tuženika u tužitelja, pa se radilo o opravdanom razlogu za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 108. st. 1. ZR-a. Nadalje ocijenili su da je tuženik poštivao zakonom propisanu proceduru otkazivanja time što je (uz ostalo) u postupku izvanrednog otkazivanja radniku dana mogućnost da iznese svoju obranu sukladno odredbi čl. 111. st. 2. ZR-a.
Tužitelj revizijom osporava da bi počinio osobito tešku povredu radne obveze koja mu je stavljena na teret u odluci o otkazu, a osporava i zaključak nižestupanjskih sudova u odnosu na poštivanje zakonom propisane procedure otkazivanja tvrdeći da mu nije dana mogućnost da iznese svoju obranu. Zbog iznijetog smatra da odluka o otkazu nije nedopuštena.
Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Prije ostalog valja naglasiti da se, unatoč pozivanju tužitelja na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, revizijom pretežito dovodi u pitanje pravilno utvrđenje odlučnih činjenica. Ovaj sud je međutim prilikom donošenja ocjene o osnovanosti revizije imao u vidu odredbu čl. 385. ZPP-a prema kojoj pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog. Stranka može doduše pobijati pravomoćnu presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, ali u ovom slučaju, kako je već i navedeno, revizija ne sadrži takve navode. Revizijski sud u donošenju odluke polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a prema tim utvrđenjima sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je Odluka o izvanrednom otkazu dopuštena te donesena na zakonom propisani način.
Člankom 108. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Člankom 111. st. 2. ZR-a je propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
U ovom slučaju je utvrđeno da tužitelj nije izvršio svoje radne obveze time što, unatoč unaprijed postignutom dogovoru sa sjednice te potom i izričitom nalogu i posebnom naknadnom upozorenju ravnatelja, nije postavio sjenicu dio pozornice kako bi bio moguć pristup zainteresiranim gostima, nije donio stolicu te produžni kabel i žarulju, pa je to umjesto njega učinio ravnatelj. Ova povreda radne obveze ima posebnu težinu kada se ima na umu da su radnje koje je tužitelj trebao poduzeti bile nužne za nesmetano održavanje priredbe u povodu proslave dana grada, a da je upravo tuženik bio jedan od organizatora te priredbe. Ponašanje tužitelja koji je kritičnog dana otišao u pivnicu umjesto da pristupi pripremama, a u pivnici se zadržao i nakon telefonskog poziva od strane ravnatelja, ukazuje na njegov nepoštivanje naredbi poslodavca i izražavanje samovolje na radnom mjestu što daje dodatnu težinu učinjenim propustima.
Revidentu je za odgovoriti da tuženik nije neutemeljeno naveo da je izgubio povjerenje u njega kao radnika, već je navedeno u postupku i dokazao.
Zato ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova koji su zaključili da je opisano ponašanje tužitelja predstavljalo osobito tešku povredu radnog odnosa zbog čega nastavak tog odnosa više nije bio moguć zbog gubitka povjerenja. Slijedom takvog ponašanja radnika, nakon što je istom je usmeno dana mogućnost da iznese svoju obaranu, uslijedila je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Stoga ovaj sud zaključuje da su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je Odluka o otkazu dopuštena.
Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti pravilno primijenjeno materijalno pravo.
Stoga je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu po čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu 8. travnja 2014.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.