Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld detention extension due to prior convictions and serious drug charges.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance decision to extend pre-trial detention. The court found that the defendant's history of multiple property crime convictions and the severity of the current heroin charge justified continued detention under the Criminal Procedure Act. Consequently, the court ruled that the existence of a final indictment provided sufficient grounds for reasonable suspicion, making the appeal unfounded.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku; čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku; When prior convictions and serious drug quantities exist, detention extension is lawful, and a final indictment alone satisfies the reasonable suspicion requirement for continued pre-trial custody.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 166/06-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosnac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. D. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog J. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. veljače 2006. godine, broj Kv-103/06 (K-58/04), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 01. ožujka 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Žalba optuženog J. D. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv optuženog J. D. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona.
Protiv tog rješenja žali se optuženi J. D. po branitelju, te predlaže ukidanje pobijanog rješenja i puštanje optuženika.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv optuženog J. D. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku.
Osnovanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku proizlazi iz okolnosti ranije višestruke osuđivanosti optuženika zbog imovinskih kaznenih djela, te okolnost vođenja, osim ovog, još jednog kaznenog postupka zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona. S obzirom da se i kaznena djela
II Kž 166/06-3
zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. i 3. čine s ciljem stjecanja nepripadne imovinske koristi, a imajući na umu spomenutu osuđivanost, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, ostvarene su one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi J. D. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istovrsnih kaznenih djela.
Nadalje, optuženik se pravomoćnom optužnicom u ovom postupku tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, a predmet kaznenog djela je bila opojna droga u ukupnoj količini od 486,53 grama, i to heroin pomiješan s kofeinom, paracetamolom i aklaloidom koji potječu iz opijuma (acetilkodein i papaverin) i koji su isto tako na popisu opojnih droga. Premda se radi o kaznenom djelu kojem su svojstvene veće količine opojne droge, navedena količina opojne droge nadilazi uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva kaznena djela, pa i ovaj sud zaključuje o naročito teškim okolnostima djela, čime je u cijelosti ostvaren pritvorski razlog propisan u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Navodi žalbe osporavaju postojanje osnovane sumnje da su djela počinjena na način opisan u optužnici i analiziraju do sada utvrđeno činjenično stanje. Međutim, u ovoj fazi postupka, prilikom odlučivanja o daljnjoj mjeri pritvora, sama činjenica da se kazneni postupak vodi na temelju pravomoćne optužnice, za ovaj sud pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da je kazneno djelo i počinjeno od strane optuženika, a što je u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv optuženika pritvor uopće mogao produljiti. Da li je on doista i počinio inkriminirano kazneno djelo i njegov udio u kriminalnoj djelatnosti ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o pritvoru.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 01. ožujka 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Erika Kocijančić, v.r.