Rev-653/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 653/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. pok. J. iz R., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik na R., protiv tuženice N. S. r. D. iz R., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik na R., P. „M. “, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-5288/11-2 od 11. listopada 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu, poslovni broj P-148/08-41 od 19. kolovoza 2011., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja J. D. pok. J. protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-5288/11-2 od 11. listopada 2012. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tuženici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Općinski sud u Rabu presudom poslovni broj P-148/08-41 od 19. kolovoza 2011. odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelja tražio da se utvrdi vlasnikom uknjiženog suvlasničkog dijela tuženice, 1/2 dijela k.č. 783/2 pašnjak sa 1210 m2, upisana u zk.ul. 773 k.o. K., što je tuženica dužna priznati i dozvoliti da se tužitelj uknjiži kao vlasnik ove nekretnine (točka I. izreke) te je naložio tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 9.117,50 kuna u roku 15 dana, a odbio je tuženicu s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu 7.725,00 kuna (točka II. izreke).

Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-5288/11-2 od 11. listopada 2012. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Rabu, poslovni broj P-148/08-41 od 19. kolovoza 2011. u točkama I. i II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 9.117,50 kuna u roku 15 dana (točka I. izreke),a nije tuženoj dosudio trošak sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke). Protiv te presude reviziju, koju je ispravio glede pogrešaka u pisanju podneskom od 4. veljače 2013., je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu te naloži tuženici naknaditi mu trošak sastava revizije u iznosu 1.406,00 kuna i trošak pristojbe na reviziju u iznosu 400,00 kuna.

U odgovoru na reviziju tuženica predlaže istu odbiti kao neosnovanu te predlaže da se tužitelju naloži naknaditi joj troškove sastava odgovora na reviziju u iznosu 1.406,25 kuna i trošak pristojbe na odgovor na reviziju u iznosu 400,00 kuna.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj spor, s obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 10.000,00 kuna, u sporu koji nije spor iz čl. 458. ZPP) te s obzirom na to da se ne radi o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Revident je naznačio slijedeća pitanja:

1. Ima li tužitelj pravo vlasništva 3/4 dijela kč. 783/2 i 819 k.o. K. stečeno na osnovu Oporuke oca D. J. pok. F. od 16. veljače 1984., broj R-II-24/84 Općinskog suda u Rabu proglašena 17. svibnja 1985. i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rabu, broj O-49/85, kojom je F. J. prihvatila svoj dio nasljedstva koji se sastoji od 2/4 dijela kč. 783/2 i 819 i ustupila sestri S. N. i bratu D. J. na jednake dijelove, svakome za 1/4 dijela?

2. Da li je ugovor o djelomičnoj diobi (zamjeni) nekretnina, sklopljen u usmenoj formi, ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju pravno valjan, da li može konvalidirati?

U reviziji navodi da su postavljena pitanja važna za odluku u ovom sporu, jer je pobijana presuda posljedica pogrešnog stava prvostupanjskog suda u odnosu na postavljena materijalnopravna pitanja zbog kojih se revizija podnosi te da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s već zauzetim shvaćanjima revizijskog suda u odlukama broj Rev-2319/88 od 19. travnja 1989., Rev-813/85 od 10. srpnja 1985. i Rev-1153/82. od 6. siječnja 1983.

Međutim, prvo postavljeno pitanje nema značenje pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih se može podnijeti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer se radi o pitanju činjenične, a ne pravne naravi.

U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje treba reći da pobijana presuda polazi od činjenice da stranke nisu uopće postigle dogovor o diobi, odnosno o zamjeni nekretnina, niti u usmenoj niti u pisanoj formi. Prema tome, sudovi nisu utvrdili da bi između stranaka bio sklopljen ugovor o djelomičnoj diobi (zamjeni) nekretnina u usmenoj formi, kako to tužitelj sugerira drugo postavljenim pitanjem.

Stoga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu, pa podnesena revizija niti u pogledu tog pitanja ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke kumulativno propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nije podnesena sukladno čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP.

Trošak odgovora na reviziju nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa se taj trošak tuženici, unatoč uspjehu u revizijskom stadiju postupka, ne dosuđuje po čl. 154. st. 1. ZPP.

Zagreb, 23. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.