Rev-1602/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1602/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Milana Gudelja, mr. Branka Zmajevića i Katice Jelić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Fonda za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Osijek, protiv tuženika B. D., zastupanog po D. M., odvjetniku iz O., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 4. kolovoza 1994. godine, br. Gž 1354/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. travnja 1994. godine, br. P 1339/93, u sjednici održanoj dana 11. kolovoza 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženog odbija se kao neosovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Otkazuje se stanarsko pravo tuženiku D.B. zbog nekorištenja stana na stanu u O., D. C. …-a, te je isti dužan isprazniti sporni stan od svih svojih osoba i stvari te ga tako ispražnjen predati na daljnje raspolaganje i korištenje tužitelju u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilnog izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Presude sudova nižeg stupnja sadrže jasne izreke i razloge pa se zbog toga u reviziji neosnovano tvrdi da se pravilnost sudova nižeg stupnja ne može ispitati i da je zbog toga u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

Tvrdnja revidenta da je presuda suda drugog stupnja kontradiktorna, jer da se u razlozima te presude navodi da je "sud prvog stupnja utvrdio da tuženi stan nije koristio iz opravdanih razloga", nije osnovana. To zbog toga jer je sud drugog stupnja prihvatio utvrđenje suda prvog stupnja da tuženi nije dokazao da je imao opravdani razlog za nekorištenje stana.

U st. 8. na str. 2. obrazloženja presude suda drugog stupnja na koju se poziva revident i kojom obrazlaže "kontradiktornost" te presude, radi se o grešci u pisanju.

Najvećim dijelom sadržaja revizije revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP nije dopušteno, jer se prema toj odredbi revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

U postupku je utvrđeno da tuženi bez opravdanog razloga ne koristi stan u svrhu stanovanja još od 10. mjeseca 1990. godine, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primjenjeno kada je temeljem odredbe st. 1. čl. 99. Zakona o stambenim odnosima udovoljeno tužbenom zahtjevu.

Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog, revizija je odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. kolovoza 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v.r.