Rev-1111/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1111/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvele, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., zastupanog po punomoćniku T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice Zajednice osiguranja imovine i osoba C. Z., radi poništenja nagode, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. XI 1990. godine br. Gž- 8169/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. VII 1990. godine broj.Pn-275/89, u sjednici održanoj dana 2. listopada 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se poništi ugovor o nagodbi zaključen između stranaka dana 20.

IX 1988. godine.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje odnosno da se preinači usvajanjem tužbena zahtjeva.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je sa tuženicom zaključio ugovor o nagodbi u vezi obveze tuženice na novčanu naknadu za pretrpljenu štetu tužitelja u saobraćajnoj nesreći 8. I. 1987. g. Po toj nagodbi tužitelju je isplaćeno sve ugovoreno.

Nakon izvršenja nagodbe od strane tuženice tužitelj smatra da je ta nagodba ništava,jer da je tuženica koristila njegovu bezizlaznu materijalnu situaciju "u kojoj je bio prisiljen sklopiti nagodbu na svoju štetu", pa da su time ispunjene pretpostavke za ništavost takve nagodbe u smislu odredbe čl. 141. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (od 8. X 1991. godine primjenjuje se kao zakon Republike, temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima

- "Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, sve objavljeno u "Narodnim novinama Republike Hrvatske" br. 53/91).

Sudovi, a polazeći od utvrđenja da je tužitelj zaključio takvu nagodbu u vrijeme vođenja parnice protiv tuženice radi naknade štete iz istog štetnog događaja, a što je i bilo predmet nagodbe, da je takav pravni posao tužitelj zaključio u vrijeme kada nije bio u "bezizlaznoj i teškoj situaciji" i da je nagodba uslijedila slobodnom voljom tužitelja, smatraju da se u odnosu na zaključenje ugovora, o nagodbi ne primjenjuju odredbe čl. 141. Z00, jer da se odredbe tog propisa odnose na teretne dvostrane obvezne pravne poslove, što da predmetni pravni posao nije, a da za primjenu odredbe čl. 1097. Z00 nisu ispunjene pretpostavke (ocjena prvostepenog suda), a niti su "ostvareni razlozi za primjenu odredbe čl.. 61. Z00 u vezi s čl. 1097. Z00 prema tumačenju drugostepenog suda.

Kada je u pitanju zaključenje ugovora o nagodbi, tada se na takav ugovor, a primjenom odredbe čl. 1093. st. 1. primjenjuju i opće odredbe o dvostranim ugovorima ukoliko za njih nije što drugo predvidjeno. Odredbama Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju pitanje nagodbe dakle ugovora, o nagodbi, među ostalim predvidjaju i situaciju kada se nagodba o poslu može poništiti odnosno kada je nagodba ništava, ali to ne isključuje i druge propisane odredbe o dvostranim ugovorima opće odredbe o dvostranim ugovorima. To, naime, znači da kada bi postojale pretpostavke iz čl. 141. Zakona o obveznim odnosima ili pak pretpostavke iz čl. 61. Zakona o obveznim odnosima, tada bi se takodjer mogla takva nagodba odnosno ugovor o nagodbi utvrditi ništavim.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju u nižestepenim odlukama, posebno drugostepenoj odluci nema pretpostavaka niti za primjenu čl. 61. Z00, a novo neko iznošenje činjeničnog stanja u revizijskim navodima ne može se uzeti u obzir s obzirom na odredbu čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koji se zakon temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91) prema kojoj se ne može ispitivati valjanost i pravilnost nižestepenih odluka zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to takvi revizijski prigovori nemaju osnova za ispitivanje pobijane presude.

S obzirom na izložene razloge revizija, je neosnovana, jer su nižestepeni sudovi pravilno primijenili odredbe materijalnog prava u ovoj stvari, pa je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 2. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoja Momčinović, v.r.