Supreme Court allows appeal against housing allocation, ruling lower courts failed to assess marital status impact on priority points.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal filed by the tenant and spouse against a final judgment confirming a lower court's rejection of their housing allocation claim. The lower courts had dismissed the tenant's objection regarding the spouse's marital status without properly recalculating priority points based on the new family unit composition. The Supreme Court held that the lower courts erred in law by not determining if the spouse's marital status change altered the point total, which could have shifted the allocation order, thus invalidating the previous decisions and remanding the case for a fresh factual assessment.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 390. st. 1.; čl. 395. st. 2.: When lower courts fail to evaluate whether a change in marital status affects the calculation of priority points for housing allocation, their decision is legally flawed and must be set aside for remand.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj:Rev-3215/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz S.B., kojega zastupa punomoćnik N.K. odvjetnik iz S.B., protiv tuženika Trgovačkog poduzeća "B. " iz S.B. kojeg zastupa punomoćnik V.B. u sudjelovanje umješača na strani tuženika K.R. iz S.B., koju zastupa punomoćnik M.R. odvjetnik u S.B., radi poništenja odluke o dodjeli stana, rješavajući reviziju tuženika i umješača protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 5. svibnja 1994. godine, br. Gž-289/94. kojom su odbijene žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. studenoga 1993. godine, br. P-157/91., u sjednici održanoj dana 5. rujna 1995. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizije tuženika i umješača na strani tuženika se prihvaćaju, te se ukida presuda Županijskog suda u Požegi od 5. svibnja 1994. godine, br. Gž-289/94. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. studenoga 1993. godine, br. P-157/91. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. studenog 1993. godine, br. P-157/91. suđeno je:
"Usvaja se zahtjev tužitelja M.K. iz S.B., pa se poništava odluka radničkog savjeta tuženog DTP "B. " S.B. od 4. listopada 1990. g. kojim je dodijeljen stan R.K. u S.B., u N. F.S., površine 63,06 m5, objekt B, ulaz II u prizemlju sjeveroistočna strana, te se nalaže tuženom da sačini novi načit liste reda prvenstva u skladu sa svojim Pravilnikom, te se nalaže tuženom da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1,235.000 HRD, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Presudom Županijskog suda u Požegi od 5. svibnja 1994. godine, br. Gž-289/94. odbijene su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja revizije je izjavio tuženik ti umješač na strani tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložili da sud revizije prihvati, pobijane presude nižih sudova preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan ili da pobijane presude ukine, a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Pravovremene, potpune i dopuštene revizije tuženika i umješača na strani tuženika sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP) na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.
U odgovoru na izjavljene revizije tužitelj pobija osnovanost navoda revizije.
Revizije su osnovane.
Revidenti neosnovano tvrde da bi se u ovoj pravnoj stvari radilo o presuđenoj stvari glede odlučivanja o osnovanosti prigovora iznesenih tijekom postupka pred Sudom udruženog rada (da je umješač ranije koristila stambene kredite, da ima riješeno stambeno pitanje, kakve su njene porodične prilike). Ovo iz razloga što se o presuđenoj stvari (res iudicata) može govoriti jedino u slučaju propisanom čl. 333. st. 1. ZPP i odnosi se na presudu (izreku presude), a u ovoj pravnoj stvari presude - odluke nadležnih sudova koje su ukinute nisu stekle svojstvo pravomoćnosti.
U ovoj pravnoj stvari radi se o sudskoj zaštiti u postupku dodjele stana na korištenje a sve prema čl. 88. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 47/88, 22/92, 70/93, 19/95. - dalje ZSO). Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja nalazi da prilikom donošenja odluke o dodjeli stana na korištenje umješaču K.R. nije vođeno dovoljno računa o činjenici da su umješaču već ranije dodijeljena tri stambena kredita, da je u momentu dodjeljivanja stana na korištenje 4. 10. 1990. godine, umješač već bila razvedena (pravomoćna presuda o razvodu braka od 2. 10. 1990. godine), te da umješaču nije mogao biti dodijeljen na korištenja dvosobni stan već garsonijera ili jednosobni stan. Sud prvog stupnja je ocijenio da je odluka o dodjeli stana na korištenje umješaču nezakonita jer da u momentu donošenja odluke nisu ocijenjene sve činjenice koje su pravno odlučne za donošenje odluke o dodjeli stana (razvod braka).
Sud drugog stupnja smatra presudnim za položaj na listi za dodjelu stana činjenicu da je brak umješača razveden te navodi da je umješač - samac i da ima pravo na manji stan - garsonijeru pa odluku suda prvog stupnja ocjenjuje pravilnom i zakonitom.
Navedeni razlozi pobijanih presuda, po ocjeni ovoga suda, još uvijek nisu dovoljni za ocjenu da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
Tužitelj je, što se tiče dodjele stana na korištenje umješaču, pobijao zakonitost izvršene dodjele navodeći dva razloga zbog kojih dodjelu smatra nezakonitom i to:
a) da umješaču nije mogao biti dodijeljen dvosobni stan nego garsonijera;
b) da prilikom dodjele stana nije uzet u obzir promijenjen bračni status umješača koji je imao utjecaja na broj bodova, a s time i na položaj tužitelja odnosno umješača na listi prvenstva.
Da bi sud mogao zakonito odlučiti o osnovanosti prigovora da umješaču nije mogao biti dodijeljen dvosobni stan nego garsonijera bilo je potrebno utvrditi da li je općim aktom tuženika u smislu čl. 80. toč. 4. ZSO utvrđena veličina i opremljenost stana koji se može dati na korištenje radniku, a ako jeste, koji stambeni standardi su općim aktom propisani. Pritom valja navesti da je mogućnost tuženika da općima aktom propiše veličinu i opremljenost stana koji može biti dodijeljen na korištenje ograničena odredbom čl. 84. ZSO dok su odredbom čl. 127. određeni najveći stambeni standardi u odnosu na veličinu i opremljenost stana koji se može dati na korištenje u odnosu na broj članova porodičnog domaćinstva, uzrast, spol, zdravstveno stanje, zanimanje i dr. tako da ne može biti veći od jedne sobe po članu porodičnog domaćinstva.
Tek nakon što se utvrde stambeni standardi u smislu navedenih razloga može se ocijeniti da li umješač ima pravo na dvosobni stan ili na garsonijeru s obzirom na broj članova porodičnog domaćinstva.
Pritom valja navesti da samom činjenicom razvoda braka umješač nije postala samac već treba utvrditi da li je umješač u vrijeme dok je izvršena dodjela stana bila samac ili pak imala članove porodičnog domaćinstva (u čemu su iskazivali svjedoci F.G., M.K., D.P. i A.K. ).
Ukoliko bi se utvrdilo da bi umješaču pripadalo pravo na dodjelu dvosobnog stana kakav je umješaču i dodijeljen tada bi trebalo utvrditi da li bi, s obzirom na iskazanu razliku u broju bodova i položaj na listi prvenstva između umješača (prva na listi sa 135 bodova) i tužitelja koji je drugi na listi sa 106. bodova došlo do promjene položaja na listi prvenstva i u slučaju da je uvažen novi bračni status umješača ili bi i uz bodovanje po novom stanju bio zadržan isti redosljed na listi prvenstva.
Da bi se pravilno moglo ocijeniti osnovanost prigovora tužitelja da prilikom dodjele stana nije uzet u obzir promijenjen bračni status umješača bilo bi potrebno nakon uvida u opći akt ocijeniti koliki bi broj bodova umješača mogao ostvariti po navedenom osnovu, a potom utvrditi koliki je broj bodova umješač ostvario s osnovom na bračni status kakav je imao u vrijeme sastavljanja liste prvenstva te koliki bi broj bodova ostvario s istog osnova uzimajući u obzir novi bračni status.
Tek nakon utvrđenja svih navedenih okolnosti moglo bi se pravilno ocijeniti od kakvog je pravnog značenja činjenica da umješač nije bodovan uvažavajući novi bračni status na pravilnost odluke o dodjeli stana na korištenje.
To zato što je pravno neodlučno eventualno pogrešno utvrđen broj pripadajućih bodova radi određivanja položaja na listi prvenstva ako bi i pravilnim bodovanjem bio zadržan isti redosljed na listi prvenstva (u ovoj pravnoj stvari kako redosljed tužitelja tako i redosljed umješača). Pritom još valja navesti da činjenice na kojima je zasnovana odluka o dodjeli stana na korištenje moraju postojati u vrijeme donošenja odluke o dodjeli stana na korištenje.
Kako nižestupanjski sudovi nisu postupili u skladu s navedenim razlozima to zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili sve činjenice potrebne za prvilnu primjenu materijalnog prava, te su revizije tuženika i umješača prihvaćene i primjenom čl. 395. st. 2. ZPP pobijane nižestupanjske presude ukinute.
U ponovnom postupku sud prvog stupnja će izvršiti uvid u opći akt tuženika koji se odnosi na dodjelu stanova na korištenje te utvrditi sve činjenice navedene u ovom rješenju i nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Valja još napomenuti da se sudska zaštita po čl. 88. ZSO iscrpljuje poništavanjem odluke o dodjeli stana na korištenje odnosno odobravanjem stambenih kredita, pa sud nema pravne mogućnosti u smislu st. 2. navedene odredbe nalagati tuženiku i neke činidbe (dužnost ponovnog sačinjenja liste prvenstva za dodjelu).
Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 5. rujna 1995.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.