IV Kž-81/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-81/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. P. T. zbog kaz. djela iz čl. 161. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi ošt. kao tužitelja M. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 21. travnja 1999. br. Kio-219/98 (Kv-395/98), u sjednici održanoj 11. kolovoza 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. kao tužiteljice M.G.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, na temelju čl. 190. st. 3. ZKP/97, u povodu neslaganja istražnog suca sa istražnim zahtjevom ošt. kao tužiteljice M.G. da se provede istraga protiv P.T. zbog kaz. djela iz čl. 161. st. 2. KZRH (u stvari, čl. 272. st. 3. Kaznenog zakona), taj zahtjev je odbijen kao neosnovan. Protiv tog rješenja podnijela je žalbu oštećenica kao tužitelj, po punomoćnici S.B.-V., odvjetnici iz R., i predložila da se ono ukine, a zapravo preinači i odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

U žalbi se navodi kako osum. P.T., inače ispitan po istražnom sucu (l. 8-9), "kaže da se ne sijeća događaja i priča ono što njemu odgovara", a da je trebalo saslušati svjedoke koji su bili na licu mjesta, te osoblje prve pomoći i liječnika koji je primio na liječenje osumnjičenika, "sve na okolnosti da se utvrdi da li je doista okrivljeni pretrpio povrede zbog kojih se ne sijeća događaja, te da li je bio alkoholiziran", a da je potrebno provesti i prometno vještačenje.

Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je odbio predmetni istražni zahtjev kao neosnovan, za što je dao valjane razloge izložene u obrazloženju pobijanog rješenja.

Jer, da bi se uopće mogla pokrenuti istraga protiv određene osobe, nužno je da postoji osnovana sumnja da je ta osoba počinila kazneno djelo, kako je to propisano u odredbi čl. 187. st. 1. ZKP/97, a u konkretnom slučaju takve osnovane sumnje nema.

Naime, prema zapisnicima o očividu koji su proveli istražni sudac i ovlaštene službene osobe Policijske postaje K. (oba zapisnika se nalaze u priloženom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci pod brojem DO-K-188/98), s priloženom dokumentacijom uviđaja i skicom lica mjesta, svi tragovi prometne nesreće nalaze se na desnoj strani kolovoza gledajući u pravcu kopna (prema R. ), kojom se je kretao osumnjičenik, a na toj strani su i tragovi kočenja vozila kojim je on upravljao. S obzirom na ostale tragove, napose tragove zanošenja nakon sudara, ne može biti dvojbe u pogledu pitanja potječu li ti tragovi od vozila osumnjičenika. Oni su kao takvi identificirani na licu mjesta, pa su suprotne pretpostavke proizvoljne.

Kako očevidaca same prometne nezgode nema, a prema svim materijalnim tragovima, upravo je pok. oštećenik taj koji je prouzrokovao prometnu nesreću, to, objektivno, ne postoje ni osnovi sumnje, a pogotovo ne osnovana sumnja da bi osumnjičenik skrivio, pa i na bilo koji način doprinio nastanku prometne nesreće, uslijed čega su predloženi dokazi potpunoma suvišni i bez ikakvog utjecaja na zaključak o uzrocima te nesreće.

Stoga je žalbu kao neosnovanu trebalo odbiti na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97.

U Zagrebu, 11. kolovoza 1999. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.