Rev-1017/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1017/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. L. K. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Ž. F., iz N., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovnog broja Gž-545/14-2, od 1. srpnja 2014., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovnog broja Ovr-27/14-2, od 17. siječnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovnog broja Gž-545/14-2 od 1. srpnja 2014. i rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja Ovr-27/14-2 od 17. siječnja 2014. te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika zaprimljen kod prvostupanjskog suda 7. siječnja 2014.

Rješenjem drugostupanjskog suda odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja drugostupanjskog suda ovrhovoditelj je pravovremeno podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), u vezi čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 - dalje OZ). Predlaže preinačiti nižestupanjske odluke, podredno ih ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtjev trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen prijedlog za ovrhu na pokretninama, a temeljem zadužnice ovršenika, uz obrazloženje da, imajući u vidu da se sukladno odredbi čl. 215. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 - dalje: OZ) i prema odredbi čl. 183.a st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 178/03, 194/09, 151/05, 88/05 i 67/08) zadužnica izdaje u jednom primjerku i da ista ima učinak ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetnima ovrhe, pa da po javnim bilježniku ovjerovljena preslika ne može predstavljati ovršnu ispravu podobnu da se temeljem nje odlučuje o prijedlogu za ovrhu na drugom predmetu ovrhe, jer da tek zadužnica u izvorniku u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi ima učinak ovršne isprave. Zaključuje da, obzirom da je zadužnica prvenstveno sredstvo naplate, preslik takvog ovršnog sredstva ne predstavlja ovršnu spravu u smislu odredbe čl. 214. st. 7., u svezi čl. 215. st. 3. OZ-a. Pri tome isključuje primjenu odredbe čl. 36. st. 1. OZ-a kojom je određeno da se u slučaju da se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju uz prijedlog podnosi ovršna isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu na kojoj je stavljena potvrda ovršnosti, jer da zadužnica nije ni odluka suda niti se na nju stavlja potvrda ovršnosti, niti je vjerodostojna isprava.

Nastavno na takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda revident, kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a, postavlja sljedeće pitanje:

„Da li se prijedlogu za ovrhu koji se podnosi sukladno odredbi čl. 214. st. 1. i čl. 214. st. 7. OZ-a mora priložiti bjanko zadužnica u izvorniku ili je dopuštenu prijedlogu za ovrhu priložiti umjesto izvornika ovjereni preslik bjanko zadužnice sukladno odredbi čl. 36. st. 1. OZ odnosno da li samo jedan (u originalu) primjerak zadužnice ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi prema odredbi čl. 214. Ovršnog zakona?“.

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident navodi da je pravno shvaćanju pobijanoj odluci nepodudarno sa pravnih shvaćanjem zauzetom u odluci Županijskog suda u Zagrebu u predmetu poslovnog broja Gžovr-4337/09.

Postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer postoji nepodudarnost između pravnog shvaćanje suda izraženog u pobijanoj odluci, sa pravnim shvaćanjem izraženog odlukama ovoga, revizijskog suda.

Naime u odlukama revizijskog suda poslovnog broja Rev-1878/14 od 24. veljače 2015. i broj Rev-2466/12 od 19. prosinca 2012. izraženo je shvaćanje da zadužnica ima dvostruki karakter, svojstvo rješenja o ovrsi, ali i svojstvo ovršne isprave kada se ovrha provodi na drugim sredstvima ovrhe, a ne na računu ovršenika.

U odluci revizijskog suda poslovnog broja Rev-2183/13-2 od 13. travnja 2016. zauzeto je shvaćanje da kada ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – zadužnice (neovisno o tome o kakvoj se zadužnici radi), on je dužan postupiti u skladu s odredbom čl. 33. i 35. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 178/03, 194/09, 151/05, 88/05 i 67/08). Stoga uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj mora priložiti i ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju.

Slijedom navedenog ne može se prihvatiti pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se ovrha na temelju bjanko zadužnice kao ovršne isprave, na pokretninama ovršenika, ne može odrediti ako nije priložena zadužnica isključivo u izvorniku, jer, prema iznesenom pravnom shvaćanje revizijskog suda, predaja ovjerene preslike ima isti značaj kao i predaja izvornika u slučaju kada se ovrha na temelju zadužnice traži na predmetu ovrhe različitom od računa ovršenika.

Prethodno izloženo pravno shvaćanje ovaj je sud izrazio i u svojoj odluci poslovnog broja Rev-1110/15-2, od 25. travnja 2018.

Stoga je zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjskih sudova valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u skladu s odredbom čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja, uzimajući u obzir u ovoj odluci izraženo pravno shvaćanje (čl. 394.a ZPP-a).

Odluka o troškovima donijeti će se, na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a, u konačnoj odluci.

Zagreb, 4. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.