Rev-434/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-434/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Ž., koju zastupa punomoćnik L. L., odvjetnik iz Ž., protiv tuženice D. M. iz Ž., koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik iz Ž., radi utvrđenja pravne nevaljanosti i nepostojanja usmene oporuke iza pok. N. B., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 15. lipnja 1999. godine, broj Gž-535/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 23. veljače 1999. godine, broj P-139/97, u sjednici održanoj dana 19. prosinca 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Županji broj P-139/97 od 23. veljače 1999. godine utvrđeno je, da je pravno nevaljana usmena oporuka pokojnog N.B. proglašena na zapisniku kod tog suda od 10. lipnja 1996. godine u ostavinskom postupku koji se vodi iza pok. N.B. pod brojem O-272/96, te je tužena obvezana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznos od 2.410,00 kuna, u roku od 15 dana. Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 15. lipnja 1999. godine broj Gž-535/99 odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene presude tuženica je izjavila reviziju iz svih razloga propisanih odredbom čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kad je prihvaćen tužbeni zahtjev, jer je utvrđeno da je postojala volja pokojnog N.B. da svoju imovinu ostavi tuženici. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a nadležni državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) nije se očitovao na navode revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Tuženica u reviziji navodi da reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba ZPP, ali ne navodi pobliže o kojim bi se povredama radilo, pa kako revizijski sud po službenoj dužnosti pazi samo na bitnu povredu odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., ovaj sud smatra da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Tužiteljica je naime tužbenim zahtjevom zatražila, da sud usmenu oporuku pokojnog N.B., proglašenu na zapisniku od 10. lipnja 1996. godine kod Općinskog suda u Županji, u ostavinskom postupku koji se vodi pod brojem O-272/96, proglasi pravno nevaljanom, budući da nisu ispunjeni uvjeti za valjanost usmene oporuke. U provedenom postupku sud je utvrdio, da je oporučitelj bio pismena osoba, te je u trenutku kad je razgovarao sa svjedocima navodne usmene oporuke imao mogućnost sastaviti pismenu oporuku, jer je bio u dobrom zdravstvenom stanju. Kada se njegovo stanje potom pogoršalo, jer je pretrpio moždani udar, više nije bio sposoban za valjano iskazivanje posljednje volje. Stoga su sudovi, temeljem odredbe čl. 78. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 52/71, 47/78, dalje: ZN) odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući su ocijenili da u vrijeme, kad je pok. ostavitelj govorio o tome kako će sastaviti oporuku, nisu postojale iznimne prilike čije se postojanje traži a koje bi bile razlogom nemogućnosti za sastavljanje pismene oporuke, a da sam razgovor o tome kako će se raspolagati imovinom za slučaj smrti nema značaj izražavanja posljednje volje, jer je za to nužna svijest i volja da se oporučuje.

Takav zaključak, s obzirom na navedena utvrđenja, prihvaća i ovaj revizijski sud. Usmena je oporuka naime oblik izvanredne oporuke, koja se može sačiniti samo u iznimnim prilikama i uz ograničeno vrijeme važenja. Prema utvrđenjima sudova, međutim, pokojni ostavitelj, u vrijeme dok je bio sposoban za oporučivanje, nije izrazio svoju posljednju volju, već je samo najavio da će sastaviti pismenu oporuku kod odvjetnika, a tada je bio u mogućnosti i sam napisati takvu oporuku. Nakon naglog pogoršanja zdravstvenog stanja uslijed moždanog udara, pokojni N.B. više nije bio sposoban niti za usmeno iskazivanje svoje volje, te tako nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 78. ZN za valjanost usmene oporuke.

Navodi revizije predstavljaju zapravo drukčiju ocjenu dokaza provedenih pred prvostupanjskim sudom, iz čega proizlazi da tuženica pobija utvrđeno činjenično stanje; iz navedenog se razloga, međutim, revizija ne može izjaviti, temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP.

Neosnovano tuženica ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije, budući je u ostavinskom postupku koji je proveden pred Općinskim sudom u Županji pod brojem O- 272/96 utvrđeno da je tužiteljica zakonska nasljednica iza pok. N.B., te je u tom postupku i upućena na pokretanje predmetne parnice protiv tužene.

Nadalje, prvostupanjski je sud dao valjane razloge za svoje mišljene da je tužiteljica parnično sposobna osoba. Točno je naime, da punoljetna osoba može biti parnično nesposobna iako joj nije oduzeta poslovna sposobnost, ali za takvu je ocjenu nužno da stranka pokazuje znakove ozbiljnih, relevantnih zdravstvenih poremećaja. Prvostupanjski je sud ocijenio prigovor nedostatka parnične sposobnosti tužiteljice neosnovanim, jer je prilikom dvaju saslušanja pred sudom odgovarala na pitanja na način koji nije doveo u sumnju njezinu poslovnu i parničnu sposobnost, pri čemu ne postoji obveza suda da provodi vještačenje na navedenu okolnost, kada iz drugih okolnosti nije zaključio da bi takva nesposobnost mogla postojati. Činjenica da je tužiteljica stara i teško pokretna (pri čemu je osobno pristupila sudu radi davanja izjave o imovnom stanju povodom zahtjeva za oslobođenje od sudskih pristojbi) ne upućuje na nedostatak parnične sposobnosti, uz gore navedena utvrđenja.

Kako dakle nisu ostvareni revizijski razlozi, kako oni na koje tuženica upućuje u reviziji, tako niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.