Rev-906/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 906/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Olge Jelčić, Gordane Gasparini, Ljubice Munić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz R., koga zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u R., protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, koga zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 12. svibnja 1999. godine br. Gž-93/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 24. studenog 1997. godine br. P-1644/95-23, u sjednici održanoj dana 6. kolovoza 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja M.I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete u iznosu 190,00 kuna sa zakonskom kamatom od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, kao i trošak spora, a sve to u roku od 15 dana."

II. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 11.000,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom OVRH-e.

i

r i j e š i o j e:

Tužitelj se oslobađa dužnosti plaćanja sudskih pristojbi."

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Prema reviziji u postupku je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer nižestupanjske presude ne sadrže valjane razloge koji se odnose vlasništvo pištolja kojim je tužitelj ranjen, te okolnost kojim povodom se štetnik S.H. nalazio u R., pa da se zbog toga pobijane presude ne mogu ispitati.

Prema odredbi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP ), u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Obrazloženje drugostupanjske presude napisano je u skladu sa citiranom zakonskom odredbom, jer je drugostupanjski sud u skladu sa svojim pravnim stajalištem iznio činjenice za koje smatra da su relevantne u ovom postupku. Prvostupanjska presuda je obrazložena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, jer su izložena činjenična utvrđenja suda i propisi na kojima se temelji odluka.

Suprotno izloženim navodima revidenta, nižestupanjski sudovi su utvrdili, da pištolj kojim je S.H. ranio tužitelja, nije dobio u matičnoj postrojbi (iako ta okolnost za ovaj postupak nema značenja), te da je S.H. u vrijeme kada se dogodio štetni događaj bio privremeno na odmoru u R. Prema tome, pobijane presude nemaju nedostataka na koje revident ukazuje, zbog čega po stajalištu ovoga suda u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 13. ZPP , kao ni povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U reviziji se nadalje ističe da nižestupanjski sudovi o odgovornosti tuženika nisu trebali odlučivati na temelju čl. 218. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine 52/91), već temeljem čl. 48. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine 23/95, 33/95), koji je bio na snazi u vrijeme suđenja.

U prijelaznim i završnim odredbama Zakona o službi u oružanim snagama iz 1995. godine nije određeno da će se čl. 48. toga zakona primjenjivati retroaktivno, naprotiv u čl. 176. je propisano da danom stupanja na snagu toga Zakona prestaje važiti Zakon o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", br. 52/91.). Stoga se odgovornost tuženika za štetu procjenjuje prema vremenu nastanka štetnog događaja (7.5.1994.), pa je za odgovornost tuženika relevantna odredba čl. 218. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama iz 1991.

U provedenom postupku je utvrđeno, da je pripadnik … gardijske brigade sad pok. S.H. dana 7. svibnja 1994. godine u ugostiteljskom lokalu P. u R. hicem iz pištolja pogodio tužitelja, koji je radio kao konobar, u predjelu trbušne šupljine. Štetnik je u to vrijeme bio odjeven u službenu odoru hrvatskog vojnika i nalazio se na privremenom odmoru u R. Nakon što je ranio tužitelja štetnik se je ustrijelio.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo utvrdivši da tuženik u konkretnom slučaju ne odgovara za štetu tužitelju. Naime, pretpostavka odgovornosti tuženika za štetu koju uzrokuje trećoj osobi vojna osoba, jeste da je šteta učinjena u vezi s obavljanjem službe (čl. 218. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama iz 1991.). Kako je utvrđeno da štetnik u navedem lokalu nije obavljao službu, niti je pištolj koristio u svezi obavljanja službe, činjenice da je navedene prigode bio u službenoj odori HV i da je bio pripadnik HV, ne čine tuženika odgovornim za štetu.

Budući je utvrđeno da vojna osoba tužitelju nije počinila štetu u vezi s obavljanjem službe, ne postoji odštetna odgovornost tuženika.

Tuženiku su skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđeni parnični troškovi, pa tako i troškovi odgovora na tužbu i dopunu odgovora natužbu, jer je te parnične radnje tuženik učinio po pozivu suda.

Dosljedno izloženom revizija tužitelja je odbijena je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 6. kolovoza 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v.r.