Revr-289/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 289/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz P., zastupanog po M. B. i K. B., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. &. K. B. u S. B., protiv tužene Opća bolnica "Dr. Josip Benčević" iz S. B., zastupane po K. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. R. i. k. iz S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž-52/06 od 16. veljače 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-307/05 od 8. studenog 2005., u sjednici održanoj dana 10. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž-52/06 od 16. veljače 2006., potvrđena je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-307/05 od 8. studenog 2005., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 21. siječnja 2005. i vraćanje tužitelja na rad, te ujedno tužitelj obvezan naknaditi tuženoj parnični trošak od 3.402,50 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, anjem tužbenog zahtjeva odnosno ukidanje predloživši njeno preinačenje prihvać

nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata iz cjelokupnog postupka.

Nižestupanjski sudovi upravo postupajući u smislu citirane odredbe utvrdili su činjenice relevantne za ovaj spor, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a na koju revizija upire. Odlučno za ocjenu suda kojim će od saslušanih svjedoka pokloniti vjeru nije zvanje – zanimanje odnosno društveni položaj pojedinog svjedoka, već uvjerljivost njegovog kazivanja. To je dakle razlog zašto je sud poklonio vjeru pojedinom svjedoku (medicinskoj sestri – tehničaru), a ne nekom drugom (liječniku).

Preotvaranje rasprave u svrhu provođenja daljnjih dokaza (saslušanja svjedoka – čl. 435. st. 2. ZPP-a), a što je imalo za posljedicu odgađanje dana zaključenja glavne rasprave nije utjecalo na pravilnost sudskih odluka, pa nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 435. st. 2. ZPP-a.

Pobijane presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega je pobijana presuda razumljiva. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se upire.

Revizijski navodi tužitelja, a kojima on opširno prigovara pravilnosti pobijanih presuda sadržajno su prigovori činjenične naravi, o kojima međutim u revizijskom stadiju postupka, a kao što je ovaj, nije moguće raspravljati sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg mu je tuženik dao odlukom od 21. siječnja 2005. godine, te njegovo vraćanje na rad.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj, medicinski tehničar radio kod tužene na Psihijatrijskom odjelu,

- da je na tom odjelu hospitaliziran pacijent K. S. koji je, odbijajući zadržavanje u bolnici, udario tužitelja, a nakon što je ipak savladan da je smješten u sobu pod nadzorom i "fiksiran" za krevet,

- da je sutradan u poslijepodnevnoj smjeni pacijent K. S. zatečen bez odjeće i rublja na hodniku, pred zaključanim vratima sobe u kojoj je ranije bio smješten, sa podljevom na licu, dok je remenje na krevetu kojim je bio ranije vezan bilo razvezano,

- da je u vrijeme kada je K. S. nađen na hodniku tužitelj bio sam na odjelu i imao ključ sobe i jedino on imao pristup u tu bolesničku sobu,

- da je tužitelj odbio pomoći ostalom osoblju u smještanju pacijenta K. S. u krevet. Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da su se u konkretnom slučaju ostvarili razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju iz čl. 107. st. 1. (sada čl. 114. st. 1.) Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03, pročišćeni tekst – 137/04 – dalje: ZR). Naime, utvrđeno konkretno postupanje tužitelja se ne može nego ocijeniti kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, zbog kojeg nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Utvrđeno postupanje tužitelja (čak i da se nije radilo o zdravstvenom radniku, a kao što je to tužitelj) prema osobi narušenog psihičkog zdravlja, a i fizički inferiornijoj kao što je bio pacijent K. S., predstavlja tešku povredu radne obveze, zbog koje je nužno izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. svibnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.