Kzz-27/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 27/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. J. U., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 06. listopada 2005. godine, broj: KZZ-DO-182/05, podignutim protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Kutini od 12. veljače 2004. godine, broj: K-31/00 i presuda Županijskog suda u Sisku od 16. rujna 2004. godine, broj: Kž-173/04, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti djelomično osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Kutini od 12. veljače 2004. godine, broj: K-31/00 i presuda Županijskog suda u Sisku od 16. rujna 2004. godine, broj: Kž-173/04 povrijeđen zakon u korist opt. J. U. u odredbi čl. 368. toč. 1. ZKP-a u svezi s čl. 273. st. 1. KZ-a, tj. u pitanju je li djelo za koje je gonjen kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu zahtjev za zaštitu zakonitosti se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom označenoj u izreci ove presude opt. J. U. oslobođen je od l. 273. st. 1. i 2. KZ-a koje je činjenično opisano u optužbe da bi počinio kazneno djelo iz č

izreci prvostupanjske presude (list 109 spisa). Istom presudom opt. J. U. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, a na temelju odredbe čl. 78. KZ-a izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "G" kategorije na vrijeme od dvije godine.

Protiv te presude zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić podignuo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP-a u svezi s čl. 273. st. 1. KZ-a, te zbog povrede odredbe čl. 6., 74. i 78. KZ-a u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru, s prijedlogom da se utvrdi kako je u navedenim odredbama povrijeđen zakon u korist optuženika. Podnositelj zahtjeva ističe da je neprihvatljivo i nepravilno stajalište nižih sudova kako za kazneno djelo ne pružanja pomoći osobi koja je teško ozlijeđena u prometnoj nezgodi, postoji kaznena odgovornost onda kada je pružanje pomoći bilo moguće, tj. kada bi se oštećeniku moglo spasiti život, što po utvrđenju prvostupanjskog suda nije bilo moguće, jer da nikakva liječnička pomoć nije mogla spasiti život oštećenika. U odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom samo "G" kategorije (traktorom) državni odvjetnik ističe da se tom sigurnosnom mjerom nije postigla svrha izricanja sigurnosne mjere, jer nije otklonjena opasnost s obzirom da je optuženik mogao pod utjecajem alkohola nastaviti upravljati nekim drugim motornim vozilom.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je djelomično osnovan.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u pravu kada ističe da su oba niža suda povrijedili kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 1. ZKP-a, tj. u pitanju je li djelo koje je optuženiku stavljeno na teret kazneno djelo iz čl. 273. st. 1. KZ-a.

Prije svega, državni odvjetnik osnovano ukazuje da je optuženiku činjeničnim opisom bilo stavljeno na teret izvršenje kaznenog djela iz čl. 273. st. 1. KZ-a, pa su niži sudovi o postupanju optuženika trebali odlučivati u okviru te zakonske odredbe, bez obzira što je općinski državni odvjetnik opisano djelo pogrešno pravno označio po čl. 273. st. 2. KZ-a, jer u skladu s odredbom čl. 350. st. 2. ZKP sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj oznaci djela.

Naime, u činjeničnom opisu kako je djelomično izmijenjen na glavnoj raspravi (list 98/2) optuženiku je, pored ostalog, stavljeno na teret da je 14. ožujka 1999. godine pod utjecajem alkohola upravljao traktorom, te da na raskrižju sa cestom koja ima prednost prolaza, nije propustio motoristu (ošt. D. K.), pa je motorista motociklom udario u rudo prikolice traktora pri čemu je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu nagnječenja prsnog koša od koje je u Domu zdravlja u Kutini umro, a optuženik se nije zaustavio kako bi pružao pomoć povrijeđenom, već se udaljio s mjesta nezgode. Razmatrajući ovaj činjenični opis nedvojbeno je da upravo sadrži bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 273. st. 1. KZ-a. Naime, u činjeničnom opisu jasno je navedeno da je smrt oštećenika nastupila kao posljedica teške tjelesne ozljede nastale u prometnoj nezgodi, a ne zbog optuženikovog napuštanja mjesta nezgode, tj. ostavljanja oštećenika bez pomoći. Suprotno tome, za kazneno djelo iz čl. 273. st. 2. KZ-a bitno obilježje je da smrt jedne ili više osoba prouzročena kaznenim djelom iz st. 1. istog članka, tj. ostavljanjem teško ozlijeđenog oštećenika bez pomoći, što u ovom predmetu nije ostvareno. Slijedom navedenog jasno proizlazi da je pobijanom pravomoćnom presudom opt. J. U. neutemeljeno oslobođen od optužbe za kazneno djelo iz čl. 273. st. 1. KZ-a bez obzira što su niži sudovi činjenje optuženika pogrešno pravno označili po čl. 273. st. 2. KZ-a. Na taj način niži sudovi počinili su povredu kaznenog zakona u korist optuženika iz čl. 368. toč. 1. ZKP-a u svezi s čl. 273. st. 1. KZ-a. Doduše, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stajališta u obrazloženju presude (list 115) navodi da kazneno djelo iz čl. 273. st. 2.

l. 354. toč. 3. ZKP-a, dok

KZ-a nije dokazano, pa ga je oslobodio na temelju odredbe č

zapravo iz obrazloženja prvostupanjske presude i utvrđenog stanja stvari je razvidno da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 273. st. 1. KZ-a, pa je optuženika oslobodio smatrajući da inkriminirano postupanje optuženika ne predstavlja kazneno djelo, pogrešno ističući da kod predmetnog kaznenog djela postoji kaznena odgovornost počinitelja onda kada je pružanje pomoći bilo moguće tj. kada bi se time spasio život oštećenog. Međutim, činjenični opis konkretnog kaznenog djela u navedenom smislu ne sadrži bilo kakve okolnosti, jer optuženiku nije stavljeno na teret prouzrokovanje smrti uslijed ne pružanja pomoći, odnosno napuštanja mjesta prometne nezgode, već je navedeno da je oštećenik u prometnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu ozljedu od koje je umro u medicinskoj ustanovi. Iz izričaja i smisla zakonske odredbe čl. 273. st. 1. KZ-a ne proizlazi da je za ostvarenje tog kaznenog djela potrebna daljnja okolnost u vidu uspješnosti pružanja pomoći, a isto tako počinitelj tog kaznenog djela ne mora biti istovremeno odgovoran za prometnu nezgodu.

Na temelju svega naprijed izloženog Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, jer je pravomoćnom presudom povrijeđen zakon u korist optuženika kako je navedeno pod toč. I. izreke ove presude. Kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu optuženika trebalo je u skladu s odredbom čl. 422. st. 2. ZKP-a samo utvrditi da postoji povreda zakona ne dirajući u pravomoćnu presudu.

Međutim, državni odvjetnik nije u pravu kada u zahtjevu za zaštitu zakonitosti tvrdi da je počinjena povreda kaznenog zakona u korist optuženika u odredbama čl. 6., 74. i 78. KZ-a, jer da mu je izrečena samo sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "G" kategorije, tj. traktorom, te da na taj način nije ostvarena svrha izricanja sigurnosne mjere, jer nije otklonjena opasnost da će optuženik nastaviti upravljati nekim drugim motornim vozilom pod utjecajem alkohola. Naime, u konkretnom slučaju ne može se govoriti o povredi kaznenog zakona u korist optuženika, jer se prema odredbi čl. 78. st. 2. KZ-a zabrana upravljanja motornim vozilom može odnositi samo na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila. Dakle, prvostupanjski sud je bio ovlašten da izreče predmetnu sigurnosnu mjeru i samo u odnosu određenu vrstu motornog vozila, ovdje traktora. Osim toga iz stanja spisa je razvidno da optuženik nije uopće posjedovao vozačku dozvolu za bilo koje vozilo, niti se vodi u evidenciji vozača u nadležnoj Policijskoj postaji Kutina (list 145).

S obzirom da je ovaj Vrhovni sud u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru utvrdio da nije povrijeđen kazneni zakon u citiranim odredbama, trebalo je zahtjev u tom dijelu u skladu s odredbom čl. 421. ZKP-a kao neosnovan odbiti, pa je presuđeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. svibnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.