Legislator Case Law & Legislation
I Kž-624/2000-3 AI generated

I Kž-624/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-624/2000-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, Senke Klarić- Baranović, Ane Garačić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt.

Legislator headnote

AI generated

I Kž-624/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom opt. V.H. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u toč. II izreke počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. prosinca 1999. do 30. ožujka 2000.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-624/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, Senke Klarić- Baranović, Ane Garačić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt.

V. H., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 03. ožujka 2000. br. K- 4/00, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i žalba optuženika u cijelosti postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. V.H. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u toč. II izreke počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. prosinca 1999. do 30. ožujka 2000.

Ujedno mu je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz čl. 80. st. 1. KZ, a obvezan je i na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosima navedenim u izreci.

Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženik i državni odvjetnik. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, te oduzme imovinska korist u iznosu od 6.000,00 kn.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u svezi čl. 9. st. 2. ZKP, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je predložio da se ista odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženiku izrekne odgovarajuća stroža kazna, dok se glede oduzimanja imovinske koristi nije izjasnio.

Žalba državnog odvjetnika zbog neoduzimanja imovinske koristi je osnovana, dok je u odnosu na odluku o kazni, jednako kao i žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka postala bespredmetna.

Naime, imovinska korist postignuta izvršenjem kaznenog djela utvrđuje se u kaznenom postupku po službenoj dužnosti, sukladno čl. 464. st. 1. ZKP i može se izreći samo u odluci (ovdje presudi) kojom se utvrđuje da je optuženik počinio kazneno djelo koje je predmet optužbe, time da će u izreci navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima, sukladno čl. 468. st. 1. i 2. ZKP.

Prema čl. 359. st. 4. ZKP izreka presude kojom je optuženik proglašen krivim mora sadržavati podatke iz čl. 355., a to znači i odluku o oduzimanju imovinske koristi postignute izvršenjem kaznenog djela (naravno, ako oduzimanje imovinske koristi dolazi u obzir).

U konkretnom slučaju, sud je, prema izreci pobijane presude utvrdio, da je optuženik kroz inkriminirano razdoblje u nekoliko navrata prodao manje količine heroina svjedoku G.M. u vrijednosti od 100,00 kn, te u više navrata za iznose od 100,00 kn Z.O., a da nije donio odluku o oduzimanju imovinske koristi koju je morao utvrditi po službenoj dužnosti, budući da po čl. 82. KZ nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, pa je dakle, oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom obvezatno. Stoga će sud u ponovljenom postupku odlučiti o oduzimanju imovinske koristi po slobodnoj ocjeni, sukladno čl. 466. ZKP, samo u okviru činjeničnog utvrđenja u izreci, a ne za 60 prodaja, kako se to traži u žalbi državnog odvjetnika, budući da bi izmjena u sastojku kaznenog djela, znači u činjeničnom opisu kaznenog djela, kada je izostala žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bilo na štetu optuženika.

Slijedom iznijetog, sa žalbama stranaka postupljeno je kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 20. rujna 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v. r.

Katica Jelić, v. r.