P-3848/2008-16 · Trgovački sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Amruševa 2/II

XIV-P-3848/2008

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU po sucu toga suda Davoru Pustijancu u pravnoj stvari tužitelja H.D.S., Z, …, zastupano po punomoćniku J.O.J., odvjetnici iz Z, protiv tuženika I. P., Z., …, vl. obrta u. u. "P", kojeg zastupa punomoćnik S.M., odvjetnik iz Z., radi isplate iznosa od 8.489,04 kn i zabrane priopćavanja autorskih glazbenih djela, nakon glavne rasprave zaključene 2. lipnja 2009. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu presude 16. lipnja 2009. god.

p r e s u d i o j e:

1. Zabranjuje se tuženiku I.P. da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru N. u Z., … priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

2. Nalaže se tuženiku I.P. da plati tužitelju H.D.S. iz Z. iznos od 2.186,24 kn, kao i zateznu kamatu

- na iznos od 273,28 kn od dana 31.05.2005 godine pa do naplate,

- na iznos od 273,28 kn od dana 30.06.2005. godine pa do naplate,

- na iznos od 273,28 kn od dana 31.07.2005. godine pa do naplate,

- na iznos od 273,28 kn od dana 31.08.2005. godine pa do naplate,

- na iznos od 273,28 kn od dana 30.09.2005. godine pa do naplate,

- na iznos od 273,28 kn od dana 31.10.2005. godine pa do naplate,

- na iznos od 273,28 kn od dana 31.11.2005. godine pa do naplate,

i to po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2007. propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 76/96 i 72/02), a od 1. siječnja 2008. g. sa zateznom kamatom određenom uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana

3. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Zabranjuje se tuženiku I. P. da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru M. u Z., … priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

Nalaže se tuženiku I. P. da plati tužitelju H.D.S. iz Z. iznos od 6.576,08 kn zajedno sa zateznom kamatom u skladu sa Uredbom o visini zatezne kamate, koja teče od 31.12.2005. godine pa do naplate u roku od 8 dana.".

4. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se zabrani tuženiku I. P. da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru N. u Z., … i caffe baru M. u Z., … priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03 – ZAPSP), te tužitelj potražuje iznos od 6.302,80 kn po osnovi Ugovora o naknadi za javno korištenje glazbe i iznos od 2.186,24 kn po osnovi naknade za javno korištenje glazbenih djela hrvatskih i stranih autora i snimljenih djela umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima koje tuženik koristi u svom ugostiteljskom objektu bez odobrenja navedene Udruge.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako caffe bar N. nikada nije ni otvoren pa tuženik u njemu nije ni mogao puštati muziku, te se dokaz o tome obvezao priložiti na ročištu. Nadalje je tuženik naveo Ugovor o naknadi za javno korištenje glazbe za caffe bar M.tuženik nije ni zaključio.

Tijekom postupka izvršen je uvid u zaduženje (list 5), Ugovor o naknadi za javno korištenje glazbe (list 7) ispis izdanih obračuna za stalnog korisnika (list 8), ispis izdanih opomena, podsjetnika za stalnog korisnika (list 9), obračun naknade za javno korištenje glazbe (list 10), opomenu (list 11), zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela (list 12), ispis izdanih R1 obračuna (list 17 i 18), a izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka I. K. (list 34-35).

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza tužbeni je zahtjev utvrđen osnovanim u dijelu određenom točkama 1. i 2. izreke ove presude.

Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje utuženi iznos i iznos od 6.302,80 kn po ugovoru i iznos od 2.186,24 kn po tarifi što je vidljivo iz zaduženja dostavljenog uz tužbu (list 5). Zaduženje se odnosi na caffe bar M. i caffe bar N. Uvidom u Ugovor o naknadi za javno korištenje glazbe od 07.02.2005. god. (list 7 – u daljnjem tekstu Ugovor) utvrđeno je kako je Ugovor sklopljen za caffe bar M., …, Z.

Uvidom u Popis izdanih obračuna, obračune i opomene (list 8-11) utvrđeno je kako se oni odnose na caffe bar N. Za caffe bar N. nije sklopljen poseban ugovor. U nastavku se daje obrazloženje za svaki pojedini objekt posebno.

CAFFE BAR M.

Kako je već istaknuto u odnosu na caffe bar M. tražbina tužitelja utemeljena je na Ugovoru.

Tuženik je odgovorom na tužbu isticao kako Ugovor tuženik nije zaključio, te je predložio i grafološko vještačenje radi utvrđenja ove sporne činjenice. Tuženik pak nije u roku koji mu je sud odredio predujmio troškove za izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem, pa sud je sud odustao od izvođenja ovog dokaza (čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 i 84/08 – ZPP).

U nastavku postupka (na ročištu održanom 25. studenoga 2008. god. – list 51) tužitelj je iznio tvrdnju da je Ugovor potpisao D.R., te kako se radilo o zajedničkom obrtu D. R. i tuženika.

Na istom ročištu tuženik je osporio kako bi ugovor potpisao i D. R.. Tužitelj je do zaključenja glavne rasprave odustao od saslušanja svjedoka D.R., pa je odlučne činjenice valjalo utvrditi na temelju izvedenih dokaza i isprava koje su predane u spis.

Uvidom u Ugovor (list 7) utvrđeno je kako je kao korisnik u Ugovoru naznačen P. I., a ugovor sadrži i potpis na kraju ugovora pod naznakom "korisnik", te sadrži i pečat Ugostiteljsko uslužnog obrta P. iz Z., u vlasništvu I. P. i D. R. Iz samog potpisa je vidljivo kako su početna slova imena i prezimena potpisnika "D" i "R". Tužitelj je isticao kako je Ugovor potpisao D.R. a tuženik je ovu činjenicu osporio.

Odredbom čl. 37. st. 1. Zakona o obrtu (Narodne novine br. 49/2003 – pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu ZO), propisano je kako radi obavljanja gospodarskih djelatnosti dvije ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati obrt, a međusobni odnosi tih osoba uređuju se pisanim ugovorom (čl. 37. st. 2. ZO), na koji se primjenjuju propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortakluku (čl. 37. st. 3. ZO).

Do zaključenja glavne rasprave u spis nije dostavljen ugovor kojim su uređeni međusobni odnosi članova obrta, niti je ijedna od stranaka isticala sadržaj takvog eventualnog ugovora.

U smislu odredbe čl. 647. k. Zakona o obveznim odnosima (Sl.l. SFRJ br. 29/78, 39/85, 57/89, Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - ZOO) ortak ne može pravnim poslom s trećom osobom pravovaljano obvezati ortakluk bez izričitog ili prešutnog pristanka ostalih ortaka.

U konkretnom slučaju tužitelj je iznio tvrdnju kako je Ugovor potpisao D.R., drugi član zajedničkog obrta, čime je preuzeta obveza u ime obrta, za koju odgovara tuženik. Do zaključenja glavne rasprave u spis nije isticana činjenica niti je dostavljen dokaz, iz kojeg bi proizlazilo da bi tuženik – I. P. dao pristanak na predmetni Ugovor bilo izričito ili prešutno. Zbog toga, u smislu odredbe citiranog čl. 647. k. ZOO-a u svezi primjene odredbe čl. 37. st. 3. ZO-a, čak i da je Ugovor potpisao D. R., kako to iznosi tužitelj, taj Ugovor ne bi obvezivao zajednički obrt, niti bi za obveze iz tog Ugovora mogao odgovarati drugi član zajedničkog obrta – Ivan Pogačić.

Zbog toga je i potraživanje tužitelja koje je utemeljeno na Ugovoru u odnosu na tuženika sud utvrdio neosnovanim, jer tuženik nije pasivno legitimirana osoba. Slijedom navedenog i tužbeni je zahtjev na temelju odredbe čl. 647. k. ZOO-a u svezi primjene odredbe čl. 37. st. 3. ZO-a sud utvrdio neosnovanim.

CAFFE BAR N.

U odnosu na drugi lokal – caffe bar N. tuženik je isticao kako on nije nikada otvoren, i tuženik u njemu nije ni mogao puštati glazbu.

U svrhu dokaza da je u lokalu izvođena glazba tužitelj je dostavio u spis zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela od 29.05.2005. god. (list 12). Zapisnik sadrži oznaku objekta – N. caffe bar, … i naznaku vlasnika – organizatora – I. P., te naznaku kako "svira radio, postaja N. – domaća glazba" i kako je za vrijeme kontrole u objektu nazočan djelatnik V. K. M. Zapisnik sadrži i nečitak potpis pod naznakom potpisa vlasnika – organizatora - djelatnika.

Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka I. K. (list 34-35) iz čijeg iskaza proizlazi kako se ne sjeća detalja predmetne kontrole. Iskazao je kako je on sastavio zapisnik o izvršenoj kontroli i kako se na njemu nalazi njegov potpis, te je zapisnik ispisan njegovim rukopisom. Izjavio je i kako bi u kontrolu obavljao na način da bi ušao u lokal, pokazao svoju legitimaciju ZAMP-a i predstavio se, nakon čega bi često zapisnik bio prisiljen sastaviti izvan lokal kako bi izbjegao prijetnje ili fizičke obračune. Iskazao je i kako on nikada nije stavio svoj potpis na mjestu potpisa vlasnika – organizatora - djelatnika.

Sud je iskaz svjedoka prihvatio u cijelosti jer je svjedok iskazivao logično, uvjerljivo i suglasno ostalim dokazima izvedenim u ovome predmetu (čl. 8. ZPP-a).

S druge strane tuženik je odgovorom na tužbu istaknuo kako će na ročištu dostaviti dokaz o tome da caffe bar N. nije ni otvoren, međutim do zaključenja glavne rasprave radi utvrđenja te činjenice nije dostavio u spis nikakav dokaz.

Na temelju navedenih dokaza sud je utvrdio kako u lokalu caffe bar N. u Z., na u svibnju 2005. god. izvođena glazba, što je utvrdio kontrolor tužitelj I. K., koji je o tome sastavio i zapisnik.

Stoga je na temelju odredbe čl. 179. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine br. 167/03 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZAPSP ) utvrđeno kako je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za neovlašteno korištenje javnog izvođenja glazbe. Visinu naknade tuženik nije posebno osporavao.

Slijedom svega navedenog sud je na temelju tarifnog broja 4. st. 1. t. I. b) i st. 2. a) Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala (NN 1/97), tarifnog broja 1. st. 1. t. I. b i st. 2. a) Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača (NN 1/97), Tarifnog broja 1. st. 1. t. I. b) i st. 2. a. Tarife naknade za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma, kao i čl. 172., čl. 174., čl. 177. i čl. 179. ZAPSP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na caffe bar N., pa je i usvojen kako je određeno u toč. I. izreke presude.

Napominje se kako tužitelj nije zatražio zateznu kamatu za iznos od 273,28 kn za prosinac 2005. god. pa mu ona nije ni dosuđena.

Odluku o stopi zatezne kamate sud je, za razdoblje nakon 1. siječnja 2008. god. donio primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08 u daljnjem tekstu ZOO), s obzirom da ovaj dio utuženog potraživanja nije utemeljen na trgovačkom ugovoru.

Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovome sporu (u iznosu od 2.186,24 kn naprema 6.576,08 kn u kojem dijelu tužitelj nije uspio) i to sa približno 25% postavljenog tužbenog zahtjeva (od 8.489,04 kn). Ovo znači i kako je tuženik djelomično uspio u sporu sa približno 75%, pa bi pravo na trošak razmjerno uspjehu u sporu imao tuženik i to u visini od 50% (75% troška tuženika – 25% u kojem je djelu u sporu uspio tužitelj).

Kako tuženik, međutim, nije do zaključenja glavne rasprave postavio određen zahtjev za naknadu troška postupka, sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Zagrebu, 16. lipnja 2009. god.

SUDAC:

Davor Pustijanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 primjerka za Sud i po jedan za svaku protivnu stranku, u roku od 8 (osam) dana računajući od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu 300,00 kn

2. tuženiku po pun.

3. kal. do 22. srpnja 2009.