Rev-1709/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1709/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja D.V. i M.I. obje iz G.B., S. …, koje zastupa punomoćnik T.T. odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. Z., T. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljica protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 21. siječnja 1992. br. Gž 8160/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. ožujka 1991. br. Pn 2807/86, u sjednici održanoj dana 4. studenoga 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud obvezao tuženu stranku da tužiteljicama, na ime naknade štete isplati iznos od 74.938 HRD sa kamatom koja na taj iznos teče od 1. III. 1991. do isplate i parnični trošak u iznosu od 17.052 HRD, dok je tužiteljice sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.117 HRD - odbio. Žalbe obje parnične stranke protiv prvostepene presude odbio je drugostepeni sud. Tužiteljice su protiv drugostepene presude pravovremeno izjavile reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da se preinače obje nižestepene presude i u cijelosti usvoji njihov tužbeni zahtjev i dosudi ukupno zatraženi parnični trošak.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljice su supruga i kćerka - nasljednice F.V., koji je nastradao u prometnoj nesreći 1. X. 1986. g., a koji je umro 24. XII. 1989. g. Utuženi iznos (107.055

HRD) predstavlja materijalnu štetu prednika tužiteljica, troškove njege u razdoblju od 19. prosinca 1986. do 19. svibnja 1987. g. 73.200 HRD, te od 20. svibnja 1987. do 24. prosinca - 2 -

Rev 1709/92

1989. g. (kada je umro) od 33.855 HRD.

Sudovi su tužiteljicama dosudili 70% od utužene svote, jer nalaze utvrdjenim da je sam oštećeni svojim ponašanjem za 30% pridonio štetnom dogadjaju - prometnoj nesreći - u kojoj je ozlijedjen, kada je kao pješak u pijanom stanju (2,98 promila alkohola u krvi) prelazio cestu na mjestu gdje nije bilo pješačkog prijelaza. Osiguranik tuženika je upravljajući automobilom Beogradskom avenijom u Zagrebu, koja ima dvostruki kolnik, oborio oštećenog koji je taj kolnik prelazio da desne na lijevu stranu u pravucu kretanja automobila iza teretnog vozila koje se je kretalo paralelno sa automobilom osiguranika tuženika, ali brže i ispred njega. Prema utvrdjenju sudova (vještačenje) osiguranik se kretao brzinom od oko 45-50 km/s a naletna brzina iznosila je oko 45 km/sat.

Pravilno su sudovi podijelili odgovornost za štetu na način da su ocijenili kako je sam oštećeni pridonio štetnom dogadjaju za 30%. Bez obzira na okolnost da li je njegova alkoholiziranost utjecala na njegovo ponašanje i kretanje, on je - da je bio i trijezan pridonio štetnom dogadjaju kada je na mjestu na kojem nema pješačkog prijelaza (ni u blizini tog mjesta) prelazio otvoreni kolnik kojim se kreću vozila. I za pješaka (a ne samo vozače) važe pravila ponašanja u prometu i propisi koji zabranjuju prolaz na mjestu gdje on nije dopušten.

Zato je neosnovana tvrdnja revidenta, da nije bilo mjesta podijeljenoj odgovornosti i da je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koja je za oštećenika (odnosno njegove nasljednike) nastala u povodu prometne nesreće.

Tužitelji u reviziji istuču da nije bilo osnova dosuditi niže osnove od utuženih za pruženu njegu njihovom predniku, te navode da je visina osnovano istaknuta kao u tužbi.

Sudovi su utvrdili visinu tražene naknade u utuženom iznosu, ali su - pravilno - dosudili samo 70% zbog okolnosti da je prednik tužiteljica pridonio štetnom dogadjaju za 30% pa taj dio revizije tužiteljica, iz navedenog razloga nije osnovan. Usput treba istaknuti da su sudovi pogrešno - ali u korist tužiteljica, utvrdili vrijednost materijalne štete po kriteriju u vrijeme dosudjenja (po tadašnjim cijenama ustanove za njegu bolesnika) a ne - prema kriterijima i vrijednostima kada je šteta nastala (kada je oštećenom pružena njega).

Nije dakle ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci a na temelju čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 4. studenoga 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.